
|
|
|
|
Slobodan Jovanović
VELIKANI PRAVNE MISLI
Ose ćanje pravde u Dinaraca
Cviji ć
je tvrdio da u Dinaraca, čiji tip preovlađuje
među Srbima, postoji jako osećanje
pravde. To može biti tačno, ali valjalo bi dodati da
to osećanje nije to isto što i osećanje
zakonitosti. Srbin se brzo uzrujava na nepravdu učinjenu
bilo njemu lično ili onima koji su mu bliski. Ali on
često smatra nepravdom i striktnu primenu opštih
zakonskih propisa, pri kojoj se ne vodi računa o
izuzetnim okolnostima svakog posebnog slučaja. Posle
propasti naše srednjevekovne države, mi smo isuviše dugo vremena živeli u malim
krvnim i lokalnim zajednicama, u kojima su se ljudi između
sebe znali i svojakali, i u kojima se stoga i društvena disciplina održavala s
dosta ličnih obzira. S obnavljanjem naše države početkom
XIX veka osetila se potreba jedne organizacije koja će
sve lične obzire podrediti zahtevima jednoobraznosti
i reda. Zanimljivo je da su ideju zakonitosti doneli u Srbiju prekosavski Srbi,
i da su pod njihovim uticajem propisani prvi pisani zakoni i ustrojeni sudovi
koji će ih primenjivati. Srbijanci su se tek
postepeno navikli na tu Pravdu "vezanih očiju", koja
je neki put izgledala da radi čistog formalizma vređa
osećanja čovečnosti.
Isto tako Srbijanci se još zadugo nisu mogli u javnim poslovima osloboditi
pristrasnosti prema rođacima i prijateljima. Osećanje
dužnosti prema licima iz njihovog privatnog kruga pretezalo je nad osećanjem
dužnosti prema opštoj zajednici. U početku stvaranja
političkih stranaka, stranke su ličile
na neku vrstu duhovnog srodstva kao kumstvo ili pobratimstvo. Otuda između
pripadnika iste stranke ne samo načelna saradnja,
nego gotovo familijarna solidarnost, a između
pripadnika suprotnih stranaka gotovo prekid ličnih
odnosa.
Pored svega toga Srbijancima se priznavalo
i priznaje, da imaju razvijeno ose ćanje za
državu. Biće da je stvar u ovome. Svoju državu
Srbijanci su stvarali posle duge i krvave borbe protivu tuđinske
vlasti. Državna ideja spojila se kod njih s nacionalnom idejom, i postala
istoznačajna s nacionalnom slobodom. Ima naroda kod
kojih se državna ideja izjednačila s jednom
dinastijskom tradicijom, ili s jednom političkom
ideologijom i jednim državnopravnim poretkom, ili čak
i s jednim životnim standardom. Ti narodi, u srećnijim
prilikama nego Srbijanci, nisu morali gledati u državi najviše jemstvo svoje
nacionalne slobode, radi koga valja u svako doba biti spreman na najveće
žrtve.
8. maj (Markovdan 1957.)
|
|