O namaCasopisiSeparatiArhiva tekstovaZanimljivostiProdajaKontakt

Slobodan Jovanović

VELIKANI PRAVNE MISLI

Osećanje pravde u Dinaraca

Cvijić je tvrdio da u Dinaraca, čiji tip preovlađuje među Srbima, postoji jako osećanje pravde. To može biti tačno, ali valjalo bi dodati da to osećanje nije to isto što i osećanje zakonitosti. Srbin se brzo uzrujava na nepravdu učinjenu bilo njemu lično ili onima koji su mu bliski. Ali on često smatra nepravdom i striktnu primenu opštih zakonskih propisa, pri kojoj se ne vodi računa o izuzetnim okolnostima svakog posebnog slučaja. Posle propasti naše srednjevekovne države, mi smo isuviše dugo vremena živeli u malim krvnim i lokalnim zajednicama, u kojima su se ljudi između sebe znali i svojakali, i u kojima se stoga i društvena disciplina održavala s dosta ličnih obzira. S obnavljanjem naše države početkom XIX veka osetila se potreba jedne organizacije koja će sve lične obzire podrediti zahtevima jednoobraznosti i reda. Zanimljivo je da su ideju zakonitosti doneli u Srbiju prekosavski Srbi, i da su pod njihovim uticajem propisani prvi pisani zakoni i ustrojeni sudovi koji će ih primenjivati. Srbijanci su se tek postepeno navikli na tu Pravdu "vezanih očiju", koja je neki put izgledala da radi čistog formalizma vređa osećanja čovečnosti. Isto tako Srbijanci se još zadugo nisu mogli u javnim poslovima osloboditi pristrasnosti prema rođacima i prijateljima. Osećanje dužnosti prema licima iz njihovog privatnog kruga pretezalo je nad osećanjem dužnosti prema opštoj zajednici. U početku stvaranja političkih stranaka, stranke su ličile na neku vrstu duhovnog srodstva kao kumstvo ili pobratimstvo. Otuda između pripadnika iste stranke ne samo načelna saradnja, nego gotovo familijarna solidarnost, a između pripadnika suprotnih stranaka gotovo prekid ličnih odnosa.

Pored svega toga Srbijancima se priznavalo i priznaje, da imaju razvijeno osećanje za državu. Biće da je stvar u ovome. Svoju državu Srbijanci su stvarali posle duge i krvave borbe protivu tuđinske vlasti. Državna ideja spojila se kod njih s nacionalnom idejom, i postala istoznačajna s nacionalnom slobodom. Ima naroda kod kojih se državna ideja izjednačila s jednom dinastijskom tradicijom, ili s jednom političkom ideologijom i jednim državnopravnim poretkom, ili čak i s jednim životnim standardom. Ti narodi, u srećnijim prilikama nego Srbijanci, nisu morali gledati u državi najviše jemstvo svoje nacionalne slobode, radi koga valja u svako doba biti spreman na najveće žrtve.

8. maj (Markovdan 1957.)

 



Copyright © 2008 Intermex. Sva prava zadržana.