O namaCasopisiSeparatiArhiva tekstovaZanimljivostiProdajaKontakt

DOKAPITALIZACIJA PREDUZEĆA KOJA SU PRIVATIZOVANA

Mr Željko Albaneze

 

Iako proces svojinske transformacije kod nas traje već više od 10 godina, ozbiljniji rezultati na ovom polju ostvaruju se tek poslednjih godinu dana, od kada je počela suštinska primena Zakona o privatizaciji (“Službeni glasnik RS”, broj 38/01 i 18/03). Jedan od znakova tih suštinskih pomaka u privatizaciji jeste i pokretanje dokapitalizacije putem novih uloga u preduzećima koja su u celini ili većim delom završila privatizaciju. O nekim praktičnim aspektima ove dokapitalizacije daćemo više detalja u ovom članku.

NEKI PRIMERI DOKAPITALIZACIJE IZ NAŠE PRAKSE

Najpre treba napomenuti da otvorena akcionarska društva, kakva mi sada stvaramo kroz privatizaciju, imaju sposobnost koju nemaju druga preduzeća - da sopstveni kapital formiraju iz tuđih izvora, i taj kapital se može uvećavati onoliko koliko je firma efikasna. Tako se faktički granice za ekspanziju preduzeća uklanjaju. A naime, tekuće poslovanje akcionarskih društava često zahteva da se jednom dostignuti akcijski kapital menja, a ako se zahteva dalji razvoj društva, onda njemu odgovara povećanje postojećeg akcijskog kapitala.

Prema odredbama Zakona o preduzećima, kada akcionarsko društvo želi da planski i namenski poveća svoj osnovni - akcijski kapital, donosi odgovarajuću odluku i emituje akcije druge, treće ili narednih emisija. Prema odredbi člana 281. Zakona o preduzećima, osnovni kapital preduzeća povećava se izdavanjem novih akcija po osnovu novih uloga. Ovakvo povećanje kapitala naziva se i dokapitalizacija, pod čime se podrazumeva novo ulaganje kojim se povećavaju sredstva i kapital preduzeća. Znači, ovde se ne radi o povećanju osnovnog kapitala iz ostvarene dobiti ili iz rezervi, već o povećanju na osnovu emisije novih serija akcija, što zahteva poseban zakonski postupak ali i jasnu ekonomsku analizu opravdanosti.

Naša preduzeća koja su završila privatizaciju, nastavak svog razvoja vide kroz dokapitalizaciju, odnosno kroz povećanje osnovnog kapitala emitovanjem novih emisija akcija. Na taj način, preduzeća ne samo da uvećavaju svoj osnovni kapital, već dobijaju i gotov novac od prodaje akcija. Naša praksa pokazuje da u postupak povećanja kapitala ulaze:

1) preduzeća koja su u celini privatizovana, odnosno koja imaju sve akcije u rukama fizičkih ili pravnih lica, i

2) preduzeća koja su takođe privatizovana, ali veći deo kapitala imaju u rukama fizičkih i pravnih lica, a jedan deo svog kapitala (na osnovu neprodatih akcija iz privatizacije) preneli su u Akcijski fond Republike Srbije.

U poslednjih nekoliko meseci bilo je više primera da su preduzeća koja su okončala privatizaciju, od kojih neka još uvek imaju deo svog kapitala u Akcijskom fondu, objavila javne pozive za prodaju II emisije akcija, pri čemu se I emisijom smatraju akcije utvrđene na osnovu pretvaranja društvenog kapitala u akcijski. U međuvremenu, akcijama I emisije neka od ovih preduzeća trguju na Beogradskoj berzi, a sredstvima II emisije nameravaju da ostvare konkretne poslovne ciljeve. Pogledajmo nekoliko primera tih preduzeća:

1) Koncern “Bambi” a.d. Požarevac

Na dan 31.12.2001. osnovni - akcijski - kapital Bambija iznosio je 486.000.000 dinara, koji je podeljen na 162.000 komada akcija pojedinačne nominalne vrednosti 3.000,00 dinara. Od ukupnih akcija, 38,55% nalazi se u Akcijskom i fondu PIO.

Radi prikupljanja dodatnog kapitala, Bambi je u septembru 2002. godine emitovao II emisiju običnih akcija u ukupnom obimu od 120.000.000 dinara, odnosno 30.000 komada akcija po pojedinačnoj vrednosti od 4.000,00 dinara po akciji. Pravo preče kupovine su, u najvećoj meri iskoristili postojeći akcionari-zaposleni u Bambiju, na osnovu svesti o interesima sopstvenog preduzeća, uz korišćenje povoljnih kredita kod Komercijalne banke. Novčana sredstva ostvarena prodajom akcija upotrebiće se za investiranje u izgradnju Fabrike mineralne vode u Neresnici kod Kučeva.

2) “Soja Protein” a.d. Bečej

Na dan 31.12.2001. osnovni - akcijski - kapital preduzeća iznosio je 511.155.000 dinara, koji je podeljen na 340.770 komada akcija pojedinačne nominalne vrednosti 1.500,00 dinara. Od ukupnih akcija, 39,63 % nalazi se u vlasništvu Akcijskog i fonda PIO.

Radi prikupljanja dodatnog kapitala, “Soja Protein” je početkom 2003. godine emitovala II emisiju običnih akcija u ukupnom obimu od 180.000.000 dinara. Novčana sredstva ostvarena prodajom akcija upotrebiće se za jačanje materijalne osnove rada.

3) “Pekabeta” a.d. Beograd

Na dan 31.12.2001. osnovni - akcijski - kapital predu-zeća iznosio je 1.051.582.000 dinara. Radi prikupljanja dodatnog kapitala, “Pekabeta” je emitovala II emisiju običnih akcija u ukupnom obimu od 60.000.000 dinara. Međutim, ono što je takođe značajna novina kod nas, ove su prodavane po emisionoj vrednosti od 1.200,00 dinara po akciji. Novčana sredstva ostvarena prodajom akcija upotrebiće se za izgradnju “Cash & Carry” centra u Beogradu.

4) “Banini” a.d. Beograd

Na dan 31.12.2001. osnovni - akcijski - kapital preduzeća iznosio je 99.334.000 dinara. Radi prikupljanja dodatnog kapitala, “Banini” je emitovao II emisiju običnih akcija u ukupnom obimu od 22.650.600 dinara. Novčana sredstva ostvarena prodajom akcija upotrebiće se za ostvarivanje planova razvojne politike preduzeća.

5) AD Hotel “Union” Beograd

Na dan 31.12.2001. osnovni - akcijski - kapital pre-duzeća iznosio je 80.414.000 dinara. Od toga, 70% je aukcijski kupio jedan vlasnik, 18,8 % akcija je u vlasništvu pojedinačnih akcionara a 11,2 % akcije je u vlasništvu Akcijskog fonda. Radi prikupljanja dodatnog kapitala, preduzeće je emitovalo II emisiju običnih akcija u ukupnom obimu od 14.515.000 dinara. Novčana sredstva ostvarena prodajom akcija upotrebiće se za ostvarivanje planova razvojne politike preduzeća, a akcije ove emisije mogli su kupiti samo postojeći akcionari preduzeća.

6) U “Službenom listu SRJ” broj 72/02 objavljeno je da su nove emisije akcija za dokapitalizaciju odobrene za preduzeća “Jugozan” (II emisija), “Brodoremont” (IV emisija) i “Hemofarm” (IV emisija).

7) Kompanija “Imlek”

Prvo domaće uspešno preduzeće, koje je dobilo zeleno svetlo od države da investicije i dalji razvoj obezbedi kroz dokapitalizaciju, i pored činjenice, da je paket od 42 odsto kapitala “Imleka” u rukama države. U vezi “Imleka” ujedno, razrađen je način kako mora da postupa preduzeće, ako želi da se dokapitalizacije. “Imlek” je, a to važi i za sva ostala preduzeća koja to nameravaju, dokapitalizaciju obavio na osnovu procenjene, a ne knjigovodstvene vrednosti, i sa njom mora da se složi Akcijski fond. Dokapitalizacija “Imleka” podrazumeva da investicioni fond “Salford” otkupi II emisiju akcija u vrednosti oko 35 miliona dolara. “Salford” se obavezao da akcije u posedu Akcijskog fonda otkupi po ceni akcije koja proističe iz nezavisne procene kapitala tog preduzeća uvećanoj za 10 odsto, ukoliko država na berzanskoj aukciji ne nađe boljeg kupca.

Na bazi ovih nekoliko primera može se zaključiti da su naša privatizovana preduzeća krenula u razvoj putem koji je normalan u razvijenim zemljama, u skladu sa važećim zakonskim propisima i uz očekivanje da će se u što kračem vremenu i naše finansijsko tržište stabilizovati.

NEKA AKTUELNA PITANJA U SPROVOĐENJU DOKAPITALIZACIJE

Dokapitalizacija ima jasan zakonski tok, ali u ovom članku želimo da skrenemo pažnju na neke druge momente u vezi tog postupka. Naime, povodom sve češćih dokapitalizacija koje sprovode privatizovana preduzeća, oglasili su se nadležni organi, pre svih Savezna Komisija za hartije od vrednosti i finansijsko tržište, a zatim jedinstvenim saopštenjem o ukupnom stanju na finansijskom tržištu i Ministarstvo za privredu i privatizaciju Republike Srbije, Beogradska berza i Poslovno udruženje berzanskih posrednika Jugoslavije. Neke od njihovih stavova povodom sprovođenja postupka dokapitalizacije koristićemo u nastavku članka.

Poreklo većine problema kod sprovođenja dokapitalizacije nije u samoj njenoj pojavi, već u činjenici da se taj proces događa u nepovoljnom institucionalnom okruženju i sa nedovoljno efikasnom i pouzdanom zaštitom svojinskih prava akcionara. U tom kontekstu Komisija za hartije od vrednosti je razmatrala pojave nevoljnog preuzimanja preduzeća koje su prikrivene dokapitalizcijom, kao i neke probleme ugrožavanja prava vlasnika akcija razvodnjavanjem kapitala. Kategoričan stav Komisije jeste da se regulacijom omogući normalna dokapitalizacija preduzeća, ali i da se onemogući prikriveno nevoljno preuzimanje kroz razne vidove dokapitalizacije. Polazeći od postojećih zakonskih normi propisanih Zakonom o hartijama od vrednosti (“Službeni list SRJ”, br. 26/95, 28/96 i 59/98), Zakonom o preduzećima (“Službeni list SRJ”, br. 26/96, 29/97, 59/98, 74/99, 9/01 i 36/02), a posebno odredbama člana 256. stav 5. i 7. istog zakona, kojim su propisani uslovi za punovažnost odluke o povećanju kapitala, ali i novodonetog Zakona o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata (“Službeni list SRJ”, 65/02) kao i osnovnih evropskih principa korporativnog upravljanja, Komisija za hartije od vrednosti je konstatovala sledeće:

1. Da je akcionarskim društvima dato neprikosnoveno pravo da pribavljaju dodatni kapital iz eksternih izvora, i time realno uvećavaju svoju aktivu i kapital. Nesumnjivo, da ovaj proces predstavlja neophodan uslov obnove i rasta realnog sektora privrede. Ali taj proces ne bi se smeo odvijati uz isključenje ili drastično umanjenje nekog od osnovnih vlasničkih prava postojećih akcionara. Naime, praksa pokazuje da su sadašnje dokapitalizacije preduzeća praćene razvodnjavanjem kapitala bez poštovanja prava privilegovanog plasmana postojećih akcionara i uz obezvređenje postojećih akcija.

2. Proces donošenja odluke o povećanju kapitala i realizacija te odluke kao i podnošenje zahteva za davanje odobrenja za emitovanje novih akcija tj. za dokapitalizaciju podrazumeva:

- Da je osnovni kapital društva, shodno važećim propisima iskazan kroz određeni broj i nominalnu vrednost akcija, te da su u skladu sa zakonom i statutom društva precizno regulisana vlasnička prava iz akcija;

- Da odluka o novoj emisiji akcija, koja je isključivo u ingerenciji skupštine akcionara sadrži, između ostalog, utvrđivanje obima, vrste i nominalne vrednosti akcije, ali i cene po kojoj će se one prodavati (emisiona cena);

- Formiranje cena po kojoj će se prodavati akcije nove emisije, u najznačajnijoj meri, opredeljuju: knjigovodstvena vrednost postojećih akcija korigovana za eventualne deformacije nastale kroz proces revalorizacije, i tržišna cena, odnosno cena po kojoj se postojeće akcije emitenta prodaju na berzi. Komisija ukazuje da su organi koji donose odluku o emisiji odgovorni za utvrđivanje realne vrednost akcija kako ne bi dolazilo do drastičnog narušavanja prava postojećih akcionara u postupku dokapitalizacije. U tom smislu, njima je data i mogućnost da izvrše procenu vrednosti preduzeća i time determinišu novu vrednost postojećih akcija, odnosno opredele realnu emisionu cenu akcija nove emisije.

3. Razvodnjavanje kapitala, pod kojim se smatra smanjivanje vrednosti akcija posle emisije, ukoliko nije praćeno adekvatnom zaštitom imovine postojećih akcionara, može izazvati značajne deformacije u funkcionisanju finansijskog tržišta i u funkcionisanju kompanije čije su akcije predmet transakcije. Postojeća zakonska regulativa a i uporedna praksa obezbeđuje mehanizme za zaštitu vlasnika akcija od razvodnjavanja kapitala kroz:

- Poštovanje prava prečeg upisa akcija, na jasno regulisan način utvrđen aktima društva, uz maksimalno poštovanje ovog instituta sa stanovišta principa korporativnog upravljanja čime se omogućava da postojeći akcionari sačuvaju isto učešće u društvu prilikom povećanja kapitala. Ovo podrazumeva obaveštavanje svakog pojedinačnog vlasnika akcija u postupku donošenja odluke o emisiji o pravima kojima raspolaže kao i da javni prospekt bude objavljen u listu koji je dostupan najvećem broju akcionara i da sadrži dovoljne i pravovremene informacije o načinu ostvarenja prava preče kupovinu (rok, tj. vreme i broj akcija koje akcionar može da kupi).

- Uporedno pravo takođe poznaje institut izlučivanja prava preče kupovine i mogućnost samostalnog raspolaganja pravom preče kupovine a i novodoneti Zakon o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, predviđa institut varanta.

- Institut prava prečeg upisa akcija postojećim vlasnicima obezbeđuje pravo da zadrže njihov postojeći udeo u vlasništvu društva u postupku dokapitalizacije ili da prodajom tog prava budu novčano obeštećeni. Zbog činjenice da su akcionari često nedovoljno obavešteni i organizovani, poslovodstvo društva ima obavezu da obezbedi i uslove za nesmetano korišćenje prava preče kupovine. Akcionari moraju imati dovoljne i pravovremene informacije kako o datumu sazivanja skupštine, lokaciji i dnevnom redu, tako i potpune informacije u vezi sa svim pitanjima koja su predmet razmatranja i odlučivanja na sednici Skupštine.

4. Akcionar može da iskoristi pravo preče kupovine i kupi akcije, proda pravo ili da ne učini ništa i pusti pravo da istekne. Ovo poslednje se dešava kada je vrednost prava neznatna ili kada akcionar nema finansijskih mogućnosti da kupi nove akcije (zaposleni, penzioner).

5. Pravo prioritetnog upisa akcija je zakonsko pravo čiji se način ostvarivanja utvrđuje statutom društva. Da bi se ovo pravo na prioritetni upis moglo koristiti od strane svih akcionara preporučuje se da rok za upis ne bude kraći od tri nedelje.

6. Akcijski fond Republike Srbije nema, saglasno Zakonu o Akcijskom fondu, mogućnost korišćenja prava prečeg upisa akcija nove emisije. Da bi se izbeglo značajno smanjenje vrednosti državne imovine Komisija će, saglasno ovim stavovima, tražiti saglasnost Akcijskog fonda za nove emisije u svim slučajevima kada se očekuje da efekti dokapitalizacije budu praćeni značajnim razvodnjavanjem kapitala, odnosno u svim slučajevima kada Akcijski fond ima više od 20% kapitala akcionarskog društva.

7. Sudska zaštita je krajnja instanca u zaštiti interesa akcionara. Kada su suočeni sa nezakonitim postupanjem, akcionari imaju mogućnost da preduzmu sledeće zakonske mere:

- Odluke skupštine mogu se pobijati ako su donesene suprotno zakonu i statutu. U sprovođenju ove zaštite važeći zakon, poput uporednih zakonodavstava, daje mogućnost i akcionarima društva kapitala koji imaju ili predstavljaju najmanje desetinu osnovnog kapitala ili statutom utvrđen manji deo na podnošenje tužbe pred nadležnim sudom. Pravo pobijanja odluke društva utvrđeno je u imperativnom obliku, pa se ne može statutom isključiti ili menjati.

- Akcionar ima pravo i na individualnu tužbu za naknadu štete protiv društva čiji je organ prouzrokovao štetu ili protiv članova uprave, pod uslovom da je odluka doneta grubom nepažnjom članova uprave ili sa namerom da se šteta prouzrokuje.

- Oštećeni akcionari mogu tužbom za utvrđenje da traže poništaj upisa povećanja osnovnog kapitala u sudskom registru. Razlog za ništavost upisa je nezakonito sproveden postupak dokapitalizacije o kojoj se podaci upisuju u sudski registar.

- U slučaju da su statut društva i drugi opšti akti, kojima se uređuju odnosi unutar društva, suprotni zakonu ili drugom propisu može se pokrenuti postupak za ocenu njihove zakonitosti pred nadležnim ustavnim sudom.

Navedeni stavovi Komisije za hartije od vrednosti predstavljaju ujedno glavne karakteristike sadašnjeg stanja u akcionarstvu.

Postupak dokapitalizacije posebno stavlja akcenat na tzv. razvodnjavanje kapitala, koje je u svim pravnim sistemima zabranjena stvar. U anglo-saksonskom pravnom sistemu sudovi štite vlasnike od takve vrste oštećenja i eksproprijacije. U evropskim pravnim sistemima zakoni o preduzećima i o hartijama od vrednosti štite vlasnike tako što u zvanična prava vlasnika ugrađuje i tzv. pravo preče kupovine, koje kod svake naknadne emisije daje pravo postojećem vlasniku da učestvuju u raspodeli te nove emisije u skladu sa procentom svog vlasništva. Ukoliko to ne želi, on to pravo preče kupovine može izdvojiti iz svojih akcija i prodati ga nekom trećem licu. Na taj način on biva kompenziran za efekat smanjenja svog učešća u vlasništvu. Naš pravni sistem ne poznaje taj vid zaštite prosto zato što akcije kod nas nisu nastale normalnim načinom, onim što se zove otvaranjem preduzeća, nego su nastale zakonskom prinudom, odnosno masovnom privatizacijom. Problem razvodnjavanja kapitala, što dovodi do smanjivanja učešća postojećih vlasnika u strukturi vlasništva akcionarskih društava bez njihove saglasnosti, jeste jedan od osnovnih oblika ugrožavanja njihovih vlasničkih prava i zato to pitanje zaslužuje značajnu pažnju u budućnosti.

Drugo pitanje koje je bitno tiče se odnosa akcionara i menadžmenta. Naime, raspolaganje akcijama je isto što i raspolaganje sa bilo kojom drugom imovinom i zbog toga je izuzetno važno da akcionari budu potpuno informisani o svim okolnostima bitnim za donošenje odluke o tome da li će i pod kojim uslovima glasati o emitovanju novih akcija. Jedan od osnovnih principa akcionarstva nije u tome da menadžment upravlja akcionarima, već obrnuto, da akcionari - vlasnici kapitala biraju i kontrolišu rad menadžmenta. S toga je važno da svaki akcionar zna da ima određena zakonom priznata prava, i da mu ih niko ne može oduzeti. Pravo upravljanja, koje se svakako u najvažnijem vidu realizuje kroz odlučivanje na skupštini akcionara, je pravo koje je u dosadašnjoj praksi gotovo zanemareno. Naime, uočeno je da je veoma raširena pojava da akcionari svoje pravo upravljanja gotovo trajno prepuštaju punomoćnicima, uglavnom nasumice odabranim sa ponuđenih spiskova od strane akcionarskog društva, te je odlučivanje o važnim pitanjima u nadležnosti skupštini najčešće prepušteno, bez aktivnog učešća akcionara, određenom krugu ljudi koji su, uglavnom, bar po prirodi svog posla, bliski menadžmentu. Na taj način realno se nameće pitanje da li važne skupštinske odluke, kao što su odluke o dokapitalizaciji zaista predstavljaju izraz volje akcionara. Istovremeno, ovakve odluke direktno utiču na položaj akcionara u društvu, dovode do razvodnjavanja kapitala i svakako, po svojoj prirodi, zahtevaju da budu zaista realni odraz volje akcionara. Uz apsolutno poštovanje slobodno izražene volje akcionara, na kraju navodimo zajednički stav Ministarstva za privredu i privatizaciju Republike Srbije, Beogradske berze, Poslovnog udruženja berzanskih posrednika Jugoslavije i Komisije za hartije od vrednosti kojim se akcionarima ukazuje da:

1) imaju zakonsko pravo da u potpunosti budu obavešteni o pitanjima o kojima se odlučuje na skupštini, zatim,

2) imaju zakonsko pravo da svojim zastupnicima daju uputstva o ostvarivanju prava glasa,

3) a čak i ako nema takvog uputstva, zastupnici su dužni da glasačko pravo akcionara ostvaruju poštujući interese akcionara.

 



Copyright © 2008 Intermex. Sva prava zadržana.