SUPROTSTAVLJANJE PRANJU NOVCA U JUGOISTOČNOJ
EVROPI
Dragan
Đurđević
doktorant - Fakultet civilne odbrane Beograd
“Balkan je deo Evrope. Mi smo -
zapravo - svi u istom sosu.
Naša prošlost i naše budućnosti blisko
su povezane. Naši narodi žele iste stvari - mir, stabilnost, visok
standard i pristojnost u javnom životu, slobodu, prosperitet i mogućnosti.
Mi imamo zajednički interes u tome da radimo u
borbi protiv organizovanog kriminala, u borbi da obezbedimo poštovanje
manjina, i u borbi da se izgrade jake države u ovom regionu, države koje
će biti sposobne da zaštite interese svih
svojih građana, i koje će
biti dobri susedi na koje se čovek može
osloniti”.1
Chris Patten
Abstrakt
Ovaj rad razmatra mehanizme
neophodnosti povećane regionalne
saradnje zemalja jugoistočne Evrope u domenu
suzbijanja pranja novca. Analiziraju se pravne osnove i međunarodne
obaveze kao i nacionalna regulativa suprotstavljanja pranju novca u
regionalnom konceptu Jugoistočne Evrope.
Ukazuje se na osnovne elemente suprotstavljanja pranju novca u funkciji
zaštite nacionalnih interesa, bezbednosti, vladavine prava i stabilnosti
demokratskog društva i institucija. Objašnjavaju se mehanizmi pranja
novca, sistem suprotstavljanja pranju novca. U fokusu su aktivnosti naše
zemlje vezane za saradnju sa Paktom za stabilnost Jugoistočne
Evrope.
Radi što uspešnijeg suprotstavljanja
pranju novca demokratske države i društvene zajednice se bore na različite
načine da zaštite svoje vitalne interese oličene
u zaštiti nacionalne bezbednosti. Iz značaja
borbe protiv pranja novca, čiji se akteri
koriste svim mogućim prevarama da bi ga ponovo
stavile u legalne finansijske tokove, nameće
se potreba za organizovanim načinom borbe
protiv ovog zla. U procesu formulisanja i kreiranja konzistentne,
fleksibilne, moderne i efikasne strategije nacionalne bezbednosti jedan od
značajnih i po svemu sudeći
centralnih stubova je suprotstavljanje pranju novca. Od uspeha na ovom
frontu zavisi konačan uspeh strategije
nacionalne i regionalne bezbednosti.
• Suprotstavljanje pranju novca
predstavlja skup mera, radnji, aktivnosti i postupaka koje predu-zimaju
nadležni organi u cilju ostvarivanja funkcije države u domenu suzbijanja
mehanizama pranja novca, odnosno zaštite njenih vitalnih vrednosti i
nacionalne bezbednosti u oba aspekta pranja novca i terorizma. Zaštita
ne predstavlja bilo kakvu posebnu organizaciju koja bi izvršavala
zadatke iz oblasti javne i državne bezbednosti,
već naprotiv, delatnošću
nadležnih državnih i društvenih organa ostvaruje se funkcija integralne
zaštite nacionalnih interesa od negativnih efekata pranja novca i
terorizma koji se finansira kroz pranje novca.
• Sistem suprotstavljanja pranju
novca predstavlja jedan od najnovijih podsistema u okviru integralnog
sistema bezbednosti (javne i nacionalne). Obuhvata niz radnji i mera u
sklopu organizacije fizičke i tehničke
zaštite i bezbednosne zaštite (aktivne i pasivne), radi sprečavanja
raznih kriminalnih i drugih oblika ugrožavanja nacionalne bezbednosti u
sferi pranja novca i borbi protiv terorizma na nacionalnom, regionalnom
i međunarodnom planu. Cilj je otkrivanje
njihovih učinilaca, kao i efikasnija zaštita
države od mehanizama pranja novca i terorizma što je od centralnog značaja
za bezbednost zemlje, nacionalne privrede i građana.
“Udžbenici koji se bave pranjem novca
kažu da postoje četiri zajednička
faktora za sve takve operacije. Prvi polazi od činjenice
da nema potrebe za pranjem ako svako zna čije
su pare kad one izađu iz mašine za pranje.
Dakle, prvo pravilo je da vlasništvo i poreklo moraju biti sakriveni.
Drugo podrazumeva da novac mora promeniti oblik. Niko ne pere pare da bi
od tri miliona dolara u banknotama od 20 dolara na kraju dobio tri miliona
dolara u banknotama od 20 dolara. Zato se gotovina pretvara u bankovne račune,
skupe slike, luksuzne vile, automobile, zemlju, čekove...
Američke vlasti su pre nekoliko godina
utvrdile, recimo, da su pare prane preko računa
otvorenih na ime Merilin Monro, Zeke Rodžera, Me Vest, Abrahama
Linkolna... Promena oblika, kad je reč o
ogromnim iznosima gotovine, znači i smanjenje
obima. Jer, suprotno opštem uverenju, dva miliona dolara ne mo-gu stati u
aktn-tašnu: dva miliona dolara u novčanicama
od 20 dolara je gomila visoka bar tri metra. Treće,
trag koji ostaje iza para mora biti nejasan. Cilj čitave
operacije je propao ako neko može ući u trag
parama od početka do kraja. Zato se ona
sprovodi kroz bezbroj bankarskih računa, preko
lažnih banaka i lažnih kompanija. Recimo, otvorite firmu ili banku na
Holandskim Antilima i tamo položite svoj ilegalno zarađen
novac. Uz pomoć dobrih veza, prebacite pare u
Roterdam, na račun brodske kompanije
registrovane u Panami sa sedištem na Kipru. Oni ih pošalju u Singapur, na
račun osiguravajućeg
društva registrovanog u Lihtenštajnu sa sedištem na Ajsl of Men, odakle
pare idu na račun građevinske
kompanije registrovane u Hongkongu koja radi u Monaku, a ima račun
u Los Anđelesu. I tako bar
četdesetak puta. Ako ste spretni i brzi ceo
posao možete obaviti za manje od sata. I na kraju, ma kroz kakve i ma kroz
koliko operacija novac prolazio pri pranju, nad njim uvek treba imati
kontrolu. Svi ljudi umešani u posao znaju da je reč
o prljavim parama i da njihov vlasnik malo šta može
učiniti ako ih ukradu. Koliko je opasno ne poštovati ovo pravilo
uverila su se četiri Mađara
početkom 1992. godine. Sa 2,6 miliona nemačkih
maraka u rukama ušli su jednog dana u glavnu zgradu
čuvene švajcarske banke Kredit Svis, na Paradeplacu u Cirihu, gde
su imali zakazan sastanak. U velikom, mermernom holu prišla su im dvojica
muškaraca koji su se predstavili kao službenici banke. Dok je jedan sa
koferima punim para otišao u sobu da ih prebroji, drugi je Mađare
pozvao na kafu. Pošto se onaj prvi nije pojavljivao ovaj drugi je otišao
“da proveri gde je” i - više se nije vratio. Nedelju dana kasnije isto se
proveo i jedan kanadski biznismen koji je - opet u Kredit Svis na
Paradeplacu - došao sa torbama u kojima je bilo 2,5 miliona dolara u
švajcarskim francima. Banka je sprovela istragu, utvrdila da niko iz nje
nije bio umešan i ostalo je nejasno kako je sve bilo moguće.
Pokazalo se, ipak, da i nad lopovima ima lopova.”2
U okviru fronta nacionalne,
regionalne i globalne borbe usmerene na iskorenjivanju organizovanog
kriminala i povećanju stepena
bezbednosti veliki značaj poseduju do sada
relativno neistražene mogućnosti suzbijanja
pranja novca. Suzbijanje pranja novca i nelegalnih aktivnosti iz kojih se
finansira savremeni terorizam je u funkciji borbe protiv terorizma. U
svemu tome su primarno značajne aktivnosti
nacionalnih vlada uz veoma rastući značaj
regionalne i multilateralne saradnje različitih
tela i organizacija, što je trajna spoljno-politička
i bezbednosna orijentacija naše zemlje, vlade i demokratskih institucija.
Donošenje Zakona o suzbijanju pranja novca3 je samo prvi korak,
formalne prirode. To za sobom povlači veoma
značajne unutrašnje i spoljnje obaveze koje
će biti sve oštrije izražene u formi novih
implicitnih zahteva i obaveza, koje će morati
da ispuni naša zemlja u procesu stabilizacije i pripajanja sa Evropskom
Unijom (EU) i reintegracije i međunarodne
finansijske institucije (Međunarodni monetarni
fond, Svetska banka, Svetska trgovinska organizacija i druge). Zbog toga
je veoma značajno odrediti implikacije
mehanizama i instrumenata suzbijanja pranja novca na sektore:
a) banaka,
b) finansijskih institucija i
v) privrede.
Uz rastuću
saradnju na međunarodnom planu u ovoj sferi,
moguće je unapređenje
nacionalne bezbednosti i zaštita nacionalnih interesa kao trajni strateški
interes demokratskog društva i civilnih institucija. U zavisnosti od
ozbiljnosti i jačine suprotstavljanja pranju
novca koje se koristi za finansiranje terorizma presudno
će zavisiti uspeh borbe protiv međunarodnog
terorizma na svim nivoima.4
Izražena nestabilnost savremenog
sveta u ekonomskom, političkom i
društvenom pogledu, uz unipolarni svetski poredak koji je potisnuo
blokovske tradicionalne podele i hladni rat ali ga nije eliminisao, donela
je nove izazove.
Uloga nacionalnih vlada u suzbijanju
pranja novca je nezamenljiva. Snažan nacionalni finansijski, bankarski i
regulatorni sistem i državne institucije su zaloga efikasne borbe u
suprotstavljanju pranju novca. Savremena borba protiv pranja novca se
odvija na više frontova: nacionalnom, regionalnom i međunarodnom.
Kreiranje nacionalne strategije borbe u suprotstavljanju pranju novca
podrazumeva izgradnju i očuvanje ljudskih
prava i sloboda, institucija demokratskog društva.
Saradnja zemalja jugoistočne
Evrope mora se ogledati u aktivnom učešću
nacionalnih vlada, regionalnih i multilateralnih tela i organizacija (UN,
EU, OSCE, Pakta za stabilnost Jugoistočne
Evrope, itd.) u aktivnostima suprotstavljanja pranju novca. Prvenstveno
svaka od zemalja jugoistočne Evrope, mora
izvršiti neophodne pripreme u sferi zakonodavne aktivnosti, regulatornih
mera javnih finansijskih institucija i tela, u funkciji suprotstavljanja
pranju novca. U tom smislu je neophodno učiniti
sledeće:
- Sprovesti reviziju i
harmonizaciju zakonodavstva.
- Uspostaviti nove i ojačati
postojeće institucije.
- Edukovati sve
činioce odbrane.
U okviru borbe u suprotstavljanju
pranja novca na osnovu novog zakonodavnog okvira potrebno je uspostaviti
međuinstitucionalni sistem za
prevenciju i kontrolu pranja novca. Formiranjem institucije za
prikupljanje relevantnih finansijskih informacija koja bi prikupljala i
razmenjivala finansijske informacije na domaćem
i međunarodnom nivou u svrhu kontrolisanja i
prevencije pranja novca, postigli bi se značajni
rezultati. Potrebno je osnovati međuresornu
radnu grupu koja bi okupljala sve agencije i institucije uključene
u suzbijanje pranja novca kako bi se redovno testirao i ocenjivao njihov
rad i razgovaralo o adaptaciji ka novim izazovima. Nameće
se neophodnost programske harmonizacije rada banaka i drugih finansijskih
ustanova i institucija koji se mora poštovati kako bi standardi za
identifikaciju finansijskih transakcija delovali i omogućili
praćenje stvarnih korisnika računa.
Iz prethodno navedenog se jasno sagledava da će
ključnu ulogu u ovoj borbi imati banke. Najveća
odgovornost banaka u suprotstavljanju pranju novca je u sprečavanju,
kako samog pranja nelegalno stečenog novca,
tako i u sprečavanju njegovog naknadnog uvođenja
u legalne tokove. Vrlo je značajna elaboracija
veoma obuhvatnih i kompleksnih procedura sticanja saznanja o stvarnim
aktivnostima klijenata, sticanja jasnog i nedvosmislenog saznanja i uvida
za koje namene se koriste novčana sredstva
(kratkoročna), investira kapital (dugoročno),
sa fokusom na procedurama interne kontrole i interne revizije i eksterne
komercijalne revizije, prema Međunarodnim i
nacionalnim standardima revizije i računovodstvenim
standardima kao i nacionalnim regulativama i merama vezanim za platni
promet (unutrašnji i međunarodni).
Da se “ne šale” i da su ozbiljnih
namera zemlje članice Pakta za
stabilnost Jugoistočne Evrope može se videti
iz delova teksta sporazuma koga su potpisale, radnog naziva : “SPORAZUM I
PLAN AKTIVNOSTI”.5
“Mi,
članovi Pakta za stabilnost Jugoistočne
Evrope, na osnovu ciljeva utvrđenih na samitu
u Sarajevu i na kasnijim okruglim stolovima organizovanim u Ženevi, Bariju
i Oslu, u avgustu 1999. godine: Potvrđujemo da
su korupcija i druge protivpravne i kriminalne aktivnosti: veoma štetne za
stabilnost svih demokratskih institucija, da narušavaju vladavinu zakona,
krše osnovna prava i slobode koje su garantovane Evropskom konvencijom o
ljudskim pravima i druge međunarodno priznate
standarde, i da podrivaju veru i poverenje građana
u poštenost i objektivnost državne administracije; da remete poslovnu
klimu, nepovoljno utiču na domaće
i strane investicije, predstavljaju rasipanje ekonomskih sredstava i
otežavaju ekonomski razvoj. Slažemo se o neophodnosti borbe protiv prevara
i svih vrsta korupcije na svim nivoima, uključujući
i međunarodnu dimenziju korupcije, organizovan
kriminal i pranje novca. Potpisaćemo,
ratifikovati i primeniti Konvenciju krivičnog
prava Saveta Evrope o korupciji, Konvenciju građanskog
prava o korupciji i Konvenciju o pranju novca, otkrivanju, zapleni i
konfiskovanju sredstava stečenih nezakonitim
postupcima. Primenićemo dvadeset vodećih
principa za borbu protiv korupcije, koje je usvojio Ministarski savet
Saveta Evrope, i aktivno će
učestvovati u grupi zemalja Saveta Evrope koje
se bore protiv korupcije - GRECO. Primenićemo
četrdeset preporuka Snaga za preduzimanje
finansijskih akcija protiv pranja novca i aktivno
ćemo učestvovati u Nadzornoj komisiji
Saveta Evrope za ocenu mera protiv pranja novca. Postaraćemo
se da se korupcija i pranje novca proglase krivičnim
delima u skladu sa evropskim standardima. Zakonodavstvom treba da se jasno
okarakteriše i kazni korupcija u izabranim organima, državnoj
administraciji, firmama i uopšte u društvu; žrtvama korupcije treba
pružiti odgovarajuća pravna sredstva, a zakoni
protiv korupcije treba da se sprovode efektivno.”
Neophodnost saradnje zemalja jugoistočne
Evrope (JIE) na polju suprotstavljanja pranju novca bi se prvenstveno
ogledala kroz aspekte rane detekcije, suzbijanja i prevencije pranja novca
u bankama i u sistemu platnog prometa. Kontinuirano suprotstavljanje
pranju novca značajno onemogućava
na preventivnoj osnovi finansiranje svih vidova kriminala. Prvi značajniji
korak u zajedničkoj saradnji zemalja JIE je
sastanak ministara finansija održan 26. marta 2002. godine u Beogradu. Tom
prilikom je dogovoreno formiranje tri zajednička
tela: za suzbijanje šverca, pranja novca i finansijskog kriminala. Jedan
od primera saradnje je svakako i sastanak održan u Beogradu 09. aprila
2003. godine: Šesti samit šefova država i vlada procesa saradnje u
jugoistočnoj Evropi. Na kraju samita o
procesu saradnje u Jugoistočnoj Evropi
(SEECP), šefovi država i vlada devet zemalja regiona usvojili su zajedničku
deklaraciju, u kojoj stoji da je cilj svih zemalja regiona da postanu
članice Evropske Unije i da
učestvuju u oblikovanju Evrope. Lideri regiona
su se založili za kontinuiranu saradnju, naročito
na polju borbe protiv terorizma i organizovanog kriminala.
Na međunarodnom
planu kotiranje zemalja jugoistočne Evrope u
vezi saradnje sa drugim međunarodnim faktorima
na planu suzbijanja pranja novca se očitava u
pokazatelju da se niko od članica regiona ne
nalazi na ovoj listi - Finansijske akcione grupe za suzbijanje pranja
novca (e. Financial Action Task Force on Moneu Laundering, FATF)6
nekooperativnih država i teritorija. Nekooperativnost država na toj listi
se ogleda u neprihvatanju međunarodno
priznatih standarda koji se odnose na prevenciju, detekciju i kažnjavanje
počinioca u oblasti pranja novca. Od međunarodnih
konferencija, najupečatljivija je svakako
konferencija održana u Palermu, u Italiji decembra 2000. godine pod
pokroviteljstvom UN o zajedničkoj borbi protiv
organizovanog kriminala. Ova konferencija ostaće
zapamćena kao presedan u preuzimanju obaveza u
domenu sudske istražne saradnje. Prihvatanje ove konvencije od strane
zemalja članica regiona JIE je novina u
oblasti krivičnog prava, unutrašnjeg i međunarodnog.
Najznačajnije je to što
će domaći sudski organi moći
da zatraže usluge inostranih sudskih organa na planu istraživanja svega
što spada u organizovani kriminal i da očekuju
da te usluge budu brze i efikasne. Organizovanim kriminalom se smatra:
pranje novca, terorizam, trgovina “belim robljem”, korupcija. Finansijski
i materijalni efekti stečeni na nezakonit način
se prenose i čuvaju na teritoriji druge
države, prvenstveno u bankama drugih država, što će
zemljama potpisnicama konvencije omogućiti
lakše praćenje finansijskih tokova
inkriminisanih bankarskih računa kao i puteva
samih transakcija, radi uspešnije borbe u suzbijanju pranja novca.
7Jedan od primera nemilosrdne
borbe u suzbijanju pranja novca je svakako i međunarodni
sudski proces koga je prošle godine pokrenula Evropska unija, optuživši
kompaniju Reynolds za pranje novca. R.J. Reynolds (RJR), je drugi po veličini
duvanski koncern u SAD. EU je podigla optužnicu zbog navodnog pranja
novca. U optužnici protiv R.J. Reynoldsa, proizvođača
cigareta marke “Kamel” i “Vinston”, EU tvrdi da je kompanija:
“Više od deset godina vodila i
nadzirala pranje novca”. Po optužnici EU na 145 stranica “RJR je učestvovao u organizovanom kriminalu
i podupirao ga time što je prao novac koji vodi poreklo iz trgovine drogom
i iz drugih zločina”.
EU tvrdi da su šefovi podzemlja svoje
ilegalne prihode prali kupovinom cigareta u ogromnim količinama,
koje su plaćali preko posrednika i perača
novca. Istragu su sproveli članovi OLAF-a,
nemačkog državnog tužioca Franz-Hermanna
Bruennera. Optužnica detaljno opisuje zamršene puteve Rejnoldsovih
cigareta u jednom i vraćanje novca u suprotnom
smeru... Kakav će konačan
epilog ove optužnice biti ostaje da se vidi na sudu.
Vreme koje dolazi, pokazaće
koliko su dosadašnje aktivnosti na polju suprotstavljanja pranju novca u
regionalnim i međunarodnim okvirima samo slovo
na papiru, a koliko stvaran odziv preuzetih obaveza, ostaje da se vidi,
potpisivanje ugovora - konvencija svakako, pored prava podrazumeva i
obavezu.
OSTALA LITERATURA
1. Ali, A. S. (1998) A Gateway for
Money Laundering, Financial Liberalisation in Developing and
Transnational Economies. Journal of Money Laundering Control, Vol.1,
No.4, April.
2. Allan, Richard. (1990)
Terorrism: pragmatic international deterrence and cooperation, Institute
for East - West Security Studies (etc.), New York.
3. Bošković
M. (2001), Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca, Bezbednost, 1,
565.
4. Campbell, A. (1997) The High
Street solicitor and the proceeds of criminal activity - the risks,
Journal of Money Laundering Control, Vol.1, June.
5. Chang, A. and Herscowitz, A.
(1995) Money Laundering, American Criminal Law Review, Volume 32, nº 27,
winter 1995; 499-525.
6. Ehrenfeld, R. (1992) Evil Money:
Encounters Along the Money Trail. Harper Collins Publishers, New York.
7. Hinterseer, R. K. (1997) An
Economic Analysis of Money Laundering, Journal of Money Laundering
Control, Vol.1, No.2, October.
8. International Monetary Fund
(1996) Macroeconomic Implications of Money Laundering. Working Paper
prepared by P. Quirk. April.
9. Keh, D. (1996) Economic Reform
and Criminal Finance, Transnational Organized Crime, Volume 2, nº1,
spring; 66-80.
10. Ljutić,
B. Ž. (2000, 2002) Revizija. Teorija i praksa. Beograd: Magistar biznis
administracije-MBA Press.
11. Masciandaro, D. (1998) Money
Laundering Regulation: The Micro Economics, Journal of Money Laundering
Control. Institute of Advanced Legal Studies. Volume Two, Number One,
Summer.
12. Paradise, T. S. (1998) Money
Laundering and International Political Economy, Journal of Money
Laundering Control, Vol.1, No.3, January.
13. Savona, E, and De Feo, M.
(1994) Money Trails: International Money Laundering Trends and
Prevention/Control Policies. Paper presented to the International
Conference on Preventing and Controlling Money Laundering and the Use of
the Proceeds of Crime: A Global Approach, Cour-mayeur Mont Blanc, Italy,
18-20 June.
14. Tessens, G. (2000) Money
Laundering: A New International Law Enforcement Model, Cambridge
University Press, New York.
15. Thony, J.-F. (1996) Processing
Financial Information in Money Laundering Matters: The Financial
Intelligence Units, European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal
Justice, Volume 3, 257-282.
16. Zakon o sprečavanju
pranja novca, “Službeni list SRJ”, br. 53/2001
________________________________
1 Iz
govora Njegove
ekselencije Chrisa
Pattena komesara
evropske unije
za spoljne
poslove. Strategija
Evropske unije
na Balkanu,
Međunarodna krizna
grupa Brisel,
10. jul 2001. http://www.b92.net/doc/s01
338.sr.doc
02.05.2003.
2 http://www.blicnews.com/no24/3novac/novac1.htm
02.05.2003.
3 (“Službeni
list SRJ”,
br. 53/2001) Član
2. Pranjem novca,
u smislu
ovog zakona,
smatra se
polaganje novca
stečenog obavljanjem
nezakonite delatnosti
(siva ekonomija,
trgovina oružjem,
drogom, psihotropnim
supstancama i
dr.) na
račune kod
banaka i
drugih finansijskih
organizacija i
institucija ili
uključivanje na
drugi način
tog novca
u legalne
finansijske tokove
- koje domaća
i strana
fizička i
pravna lica
vrše radi
obavljanja dozvoljene
privredne i
finansijske delatnosti.
Pod
novcem u
smislu stava 1.
ovog člana
podrazumevaju se
gotov novac,
efektivni strani
novac i
druga finansijska
sredstva. Postupcima
kojima se
omogućava pranje
novca smatraju
se: - prikrivanje
ili utaja
porekla novca
ili prikrivanje
mesta gde
je novac
uložen, prikrivanje
namene korišćenja
imovine i
svih prava
koja proističu
iz obavljanja
zabranjene delatnosti;
- zamena ili
prenos imovine
koji proističu
iz obavljanja
zabranjene delatnosti;
- sticanje, posedovanje
ili korišćenje
imovine koji
proističu iz
obavljanja zabranjene
delatnosti; -
prikrivanje, kod
svojinske transformacije
preduzeća, nezakonito
stečene društvene
imovine i
društvenog kapitala.
4 Naša
istraživanja zasnovana
na Đurđević
D. (2003, u
štampi) Saradnja
zemalja jugosistočne
Evrope u
suzbijanju pranja
novca kao
element borbe
protiv terorizma,
Beograd: Časopis
“Poslovna politika”.
5 http://www.srbija.sr.gov.yu/video/antik_inic.doc
02.05.2003
6 http://www1.oecd.org/fatf/NCCT_en.htm
02.05.2003.
7 http://www.eurunion.org/news/press/2002/2002060.htm
02.05. 2003.