O namaCasopisiSeparatiArhiva tekstovaZanimljivostiProdajaKontakt

SUPROTSTAVLJANJE PRANJU NOVCA U JUGOISTOČNOJ EVROPI

 

Dragan Đurđević
doktorant - Fakultet civilne odbrane Beograd

“Balkan je deo Evrope. Mi smo - zapravo - svi u istom sosu.
Naša prošlost i naše budućnosti blisko su povezane. Naši narodi žele iste stvari - mir, stabilnost, visok standard i pristojnost u javnom životu, slobodu, prosperitet i mogućnosti. Mi imamo zajednički interes u tome da radimo u borbi protiv organizovanog kriminala, u borbi da obezbedimo poštovanje manjina, i u borbi da se izgrade jake države u ovom regionu, države koje će biti sposobne da zaštite interese svih svojih građana, i koje će biti dobri susedi na koje se čovek može osloniti”.1

Chris Patten

Abstrakt

Ovaj rad razmatra mehanizme neophodnosti povećane regionalne saradnje zemalja jugoistočne Evrope u domenu suzbijanja pranja novca. Analiziraju se pravne osnove i međunarodne obaveze kao i nacionalna regulativa suprotstavljanja pranju novca u regionalnom konceptu Jugoistočne Evrope. Ukazuje se na osnovne elemente suprotstavljanja pranju novca u funkciji zaštite nacionalnih interesa, bezbednosti, vladavine prava i stabilnosti demokratskog društva i institucija. Objašnjavaju se mehanizmi pranja novca, sistem suprotstavljanja pranju novca. U fokusu su aktivnosti naše zemlje vezane za saradnju sa Paktom za stabilnost Jugoistočne Evrope.

Radi što uspešnijeg suprotstavljanja pranju novca demokratske države i društvene zajednice se bore na različite načine da zaštite svoje vitalne interese oličene u zaštiti nacionalne bezbednosti. Iz značaja borbe protiv pranja novca, čiji se akteri koriste svim mogućim prevarama da bi ga ponovo stavile u legalne finansijske tokove, nameće se potreba za organizovanim načinom borbe protiv ovog zla. U procesu formulisanja i kreiranja konzistentne, fleksibilne, moderne i efikasne strategije nacionalne bezbednosti jedan od značajnih i po svemu sudeći centralnih stubova je suprotstavljanje pranju novca. Od uspeha na ovom frontu zavisi konačan uspeh strategije nacionalne i regionalne bezbednosti.

• Suprotstavljanje pranju novca predstavlja skup mera, radnji, aktivnosti i postupaka koje predu-zimaju nadležni organi u cilju ostvarivanja funkcije države u domenu suzbijanja mehanizama pranja novca, odnosno zaštite njenih vitalnih vrednosti i nacionalne bezbednosti u oba aspekta pranja novca i terorizma. Zaštita ne predstavlja bilo kakvu posebnu organizaciju koja bi izvršavala zadatke iz oblasti javne i državne bezbednosti, već naprotiv, delatnošću nadležnih državnih i društvenih organa ostvaruje se funkcija integralne zaštite nacionalnih interesa od negativnih efekata pranja novca i terorizma koji se finansira kroz pranje novca.

• Sistem suprotstavljanja pranju novca predstavlja jedan od najnovijih podsistema u okviru integralnog sistema bezbednosti (javne i nacionalne). Obuhvata niz radnji i mera u sklopu organizacije fizičke i tehničke zaštite i bezbednosne zaštite (aktivne i pasivne), radi sprečavanja raznih kriminalnih i drugih oblika ugrožavanja nacionalne bezbednosti u sferi pranja novca i borbi protiv terorizma na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom planu. Cilj je otkrivanje njihovih učinilaca, kao i efikasnija zaštita države od mehanizama pranja novca i terorizma što je od centralnog značaja za bezbednost zemlje, nacionalne privrede i građana.

“Udžbenici koji se bave pranjem novca kažu da postoje četiri zajednička faktora za sve takve operacije. Prvi polazi od činjenice da nema potrebe za pranjem ako svako zna čije su pare kad one izađu iz mašine za pranje. Dakle, prvo pravilo je da vlasništvo i poreklo moraju biti sakriveni. Drugo podrazumeva da novac mora promeniti oblik. Niko ne pere pare da bi od tri miliona dolara u banknotama od 20 dolara na kraju dobio tri miliona dolara u banknotama od 20 dolara. Zato se gotovina pretvara u bankovne račune, skupe slike, luksuzne vile, automobile, zemlju, čekove... Američke vlasti su pre nekoliko godina utvrdile, recimo, da su pare prane preko računa otvorenih na ime Merilin Monro, Zeke Rodžera, Me Vest, Abrahama Linkolna... Promena oblika, kad je reč o ogromnim iznosima gotovine, znači i smanjenje obima. Jer, suprotno opštem uverenju, dva miliona dolara ne mo-gu stati u aktn-tašnu: dva miliona dolara u novčanicama od 20 dolara je gomila visoka bar tri metra. Treće, trag koji ostaje iza para mora biti nejasan. Cilj čitave operacije je propao ako neko može ući u trag parama od početka do kraja. Zato se ona sprovodi kroz bezbroj bankarskih računa, preko lažnih banaka i lažnih kompanija. Recimo, otvorite firmu ili banku na Holandskim Antilima i tamo položite svoj ilegalno zarađen novac. Uz pomoć dobrih veza, prebacite pare u Roterdam, na račun brodske kompanije registrovane u Panami sa sedištem na Kipru. Oni ih pošalju u Singapur, na račun osiguravajućeg društva registrovanog u Lihtenštajnu sa sedištem na Ajsl of Men, odakle pare idu na račun građevinske kompanije registrovane u Hongkongu koja radi u Monaku, a ima račun u Los Anđelesu. I tako bar četdesetak puta. Ako ste spretni i brzi ceo posao možete obaviti za manje od sata. I na kraju, ma kroz kakve i ma kroz koliko operacija novac prolazio pri pranju, nad njim uvek treba imati kontrolu. Svi ljudi umešani u posao znaju da je reč o prljavim parama i da njihov vlasnik malo šta može učiniti ako ih ukradu. Koliko je opasno ne poštovati ovo pravilo uverila su se četiri Mađara početkom 1992. godine. Sa 2,6 miliona nemačkih maraka u rukama ušli su jednog dana u glavnu zgradu čuvene švajcarske banke Kredit Svis, na Paradeplacu u Cirihu, gde su imali zakazan sastanak. U velikom, mermernom holu prišla su im dvojica muškaraca koji su se predstavili kao službenici banke. Dok je jedan sa koferima punim para otišao u sobu da ih prebroji, drugi je Mađare pozvao na kafu. Pošto se onaj prvi nije pojavljivao ovaj drugi je otišao “da proveri gde je” i - više se nije vratio. Nedelju dana kasnije isto se proveo i jedan kanadski biznismen koji je - opet u Kredit Svis na Paradeplacu - došao sa torbama u kojima je bilo 2,5 miliona dolara u švajcarskim francima. Banka je sprovela istragu, utvrdila da niko iz nje nije bio umešan i ostalo je nejasno kako je sve bilo moguće. Pokazalo se, ipak, da i nad lopovima ima lopova.”2

U okviru fronta nacionalne, regionalne i globalne borbe usmerene na iskorenjivanju organizovanog kriminala i povećanju stepena bezbednosti veliki značaj poseduju do sada relativno neistražene mogućnosti suzbijanja pranja novca. Suzbijanje pranja novca i nelegalnih aktivnosti iz kojih se finansira savremeni terorizam je u funkciji borbe protiv terorizma. U svemu tome su primarno značajne aktivnosti nacionalnih vlada uz veoma rastući značaj regionalne i multilateralne saradnje različitih tela i organizacija, što je trajna spoljno-politička i bezbednosna orijentacija naše zemlje, vlade i demokratskih institucija. Donošenje Zakona o suzbijanju pranja novca3 je samo prvi korak, formalne prirode. To za sobom povlači veoma značajne unutrašnje i spoljnje obaveze koje će biti sve oštrije izražene u formi novih implicitnih zahteva i obaveza, koje će morati da ispuni naša zemlja u procesu stabilizacije i pripajanja sa Evropskom Unijom (EU) i reintegracije i međunarodne finansijske institucije (Međunarodni monetarni fond, Svetska banka, Svetska trgovinska organizacija i druge). Zbog toga je veoma značajno odrediti implikacije mehanizama i instrumenata suzbijanja pranja novca na sektore:

a) banaka,

b) finansijskih institucija i

v) privrede.

Uz rastuću saradnju na međunarodnom planu u ovoj sferi, moguće je unapređenje nacionalne bezbednosti i zaštita nacionalnih interesa kao trajni strateški interes demokratskog društva i civilnih institucija. U zavisnosti od ozbiljnosti i jačine suprotstavljanja pranju novca koje se koristi za finansiranje terorizma presudno će zavisiti uspeh borbe protiv međunarodnog terorizma na svim nivoima.4

Izražena nestabilnost savremenog sveta u ekonomskom, političkom i društvenom pogledu, uz unipolarni svetski poredak koji je potisnuo blokovske tradicionalne podele i hladni rat ali ga nije eliminisao, donela je nove izazove.

Uloga nacionalnih vlada u suzbijanju pranja novca je nezamenljiva. Snažan nacionalni finansijski, bankarski i regulatorni sistem i državne institucije su zaloga efikasne borbe u suprotstavljanju pranju novca. Savremena borba protiv pranja novca se odvija na više frontova: nacionalnom, regionalnom i međunarodnom. Kreiranje nacionalne strategije borbe u suprotstavljanju pranju novca podrazumeva izgradnju i očuvanje ljudskih prava i sloboda, institucija demokratskog društva.

Saradnja zemalja jugoistočne Evrope mora se ogledati u aktivnom učešću nacionalnih vlada, regionalnih i multilateralnih tela i organizacija (UN, EU, OSCE, Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope, itd.) u aktivnostima suprotstavljanja pranju novca. Prvenstveno svaka od zemalja jugoistočne Evrope, mora izvršiti neophodne pripreme u sferi zakonodavne aktivnosti, regulatornih mera javnih finansijskih institucija i tela, u funkciji suprotstavljanja pranju novca. U tom smislu je neophodno učiniti sledeće:

- Sprovesti reviziju i harmonizaciju zakonodavstva.

- Uspostaviti nove i ojačati postojeće institucije.

- Edukovati sve činioce odbrane.

U okviru borbe u suprotstavljanju pranja novca na osnovu novog zakonodavnog okvira potrebno je uspostaviti međuinstitucionalni sistem za prevenciju i kontrolu pranja novca. Formiranjem institucije za prikupljanje relevantnih finansijskih informacija koja bi prikupljala i razmenjivala finansijske informacije na domaćem i međunarodnom nivou u svrhu kontrolisanja i prevencije pranja novca, postigli bi se značajni rezultati. Potrebno je osnovati međuresornu radnu grupu koja bi okupljala sve agencije i institucije uključene u suzbijanje pranja novca kako bi se redovno testirao i ocenjivao njihov rad i razgovaralo o adaptaciji ka novim izazovima. Nameće se neophodnost programske harmonizacije rada banaka i drugih finansijskih ustanova i institucija koji se mora poštovati kako bi standardi za identifikaciju finansijskih transakcija delovali i omogućili praćenje stvarnih korisnika računa. Iz prethodno navedenog se jasno sagledava da će ključnu ulogu u ovoj borbi imati banke. Najveća odgovornost banaka u suprotstavljanju pranju novca je u sprečavanju, kako samog pranja nelegalno stečenog novca, tako i u sprečavanju njegovog naknadnog uvođenja u legalne tokove. Vrlo je značajna elaboracija veoma obuhvatnih i kompleksnih procedura sticanja saznanja o stvarnim aktivnostima klijenata, sticanja jasnog i nedvosmislenog saznanja i uvida za koje namene se koriste novčana sredstva (kratkoročna), investira kapital (dugoročno), sa fokusom na procedurama interne kontrole i interne revizije i eksterne komercijalne revizije, prema Međunarodnim i nacionalnim standardima revizije i računovodstvenim standardima kao i nacionalnim regulativama i merama vezanim za platni promet (unutrašnji i međunarodni).

Da se “ne šale” i da su ozbiljnih namera zemlje članice Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope može se videti iz delova teksta sporazuma koga su potpisale, radnog naziva : “SPORAZUM I PLAN AKTIVNOSTI”.5

“Mi, članovi Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope, na osnovu ciljeva utvrđenih na samitu u Sarajevu i na kasnijim okruglim stolovima organizovanim u Ženevi, Bariju i Oslu, u avgustu 1999. godine: Potvrđujemo da su korupcija i druge protivpravne i kriminalne aktivnosti: veoma štetne za stabilnost svih demokratskih institucija, da narušavaju vladavinu zakona, krše osnovna prava i slobode koje su garantovane Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i druge međunarodno priznate standarde, i da podrivaju veru i poverenje građana u poštenost i objektivnost državne administracije; da remete poslovnu klimu, nepovoljno utiču na domaće i strane investicije, predstavljaju rasipanje ekonomskih sredstava i otežavaju ekonomski razvoj. Slažemo se o neophodnosti borbe protiv prevara i svih vrsta korupcije na svim nivoima, uključujući i međunarodnu dimenziju korupcije, organizovan kriminal i pranje novca. Potpisaćemo, ratifikovati i primeniti Konvenciju krivičnog prava Saveta Evrope o korupciji, Konvenciju građanskog prava o korupciji i Konvenciju o pranju novca, otkrivanju, zapleni i konfiskovanju sredstava stečenih nezakonitim postupcima. Primenićemo dvadeset vodećih principa za borbu protiv korupcije, koje je usvojio Ministarski savet Saveta Evrope, i aktivno će učestvovati u grupi zemalja Saveta Evrope koje se bore protiv korupcije - GRECO. Primenićemo četrdeset preporuka Snaga za preduzimanje finansijskih akcija protiv pranja novca i aktivno ćemo učestvovati u Nadzornoj komisiji Saveta Evrope za ocenu mera protiv pranja novca. Postaraćemo se da se korupcija i pranje novca proglase krivičnim delima u skladu sa evropskim standardima. Zakonodavstvom treba da se jasno okarakteriše i kazni korupcija u izabranim organima, državnoj administraciji, firmama i uopšte u društvu; žrtvama korupcije treba pružiti odgovarajuća pravna sredstva, a zakoni protiv korupcije treba da se sprovode efektivno.”

Neophodnost saradnje zemalja jugoistočne Evrope (JIE) na polju suprotstavljanja pranju novca bi se prvenstveno ogledala kroz aspekte rane detekcije, suzbijanja i prevencije pranja novca u bankama i u sistemu platnog prometa. Kontinuirano suprotstavljanje pranju novca značajno onemogućava na preventivnoj osnovi finansiranje svih vidova kriminala. Prvi značajniji korak u zajedničkoj saradnji zemalja JIE je sastanak ministara finansija održan 26. marta 2002. godine u Beogradu. Tom prilikom je dogovoreno formiranje tri zajednička tela: za suzbijanje šverca, pranja novca i finansijskog kriminala. Jedan od primera saradnje je svakako i sastanak održan u Beogradu 09. aprila 2003. godine: Šesti samit šefova država i vlada procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi. Na kraju samita o procesu saradnje u Jugoistočnoj Evropi (SEECP), šefovi država i vlada devet zemalja regiona usvojili su zajedničku deklaraciju, u kojoj stoji da je cilj svih zemalja regiona da postanu članice Evropske Unije i da učestvuju u oblikovanju Evrope. Lideri regiona su se založili za kontinuiranu saradnju, naročito na polju borbe protiv terorizma i organizovanog kriminala.

Na međunarodnom planu kotiranje zemalja jugoistočne Evrope u vezi saradnje sa drugim međunarodnim faktorima na planu suzbijanja pranja novca se očitava u pokazatelju da se niko od članica regiona ne nalazi na ovoj listi - Finansijske akcione grupe za suzbijanje pranja novca (e. Financial Action Task Force on Moneu Laundering, FATF)6 nekooperativnih država i teritorija. Nekooperativnost država na toj listi se ogleda u neprihvatanju međunarodno priznatih standarda koji se odnose na prevenciju, detekciju i kažnjavanje počinioca u oblasti pranja novca. Od međunarodnih konferencija, najupečatljivija je svakako konferencija održana u Palermu, u Italiji decembra 2000. godine pod pokroviteljstvom UN o zajedničkoj borbi protiv organizovanog kriminala. Ova konferencija ostaće zapamćena kao presedan u preuzimanju obaveza u domenu sudske istražne saradnje. Prihvatanje ove konvencije od strane zemalja članica regiona JIE je novina u oblasti krivičnog prava, unutrašnjeg i međunarodnog. Najznačajnije je to što će domaći sudski organi moći da zatraže usluge inostranih sudskih organa na planu istraživanja svega što spada u organizovani kriminal i da očekuju da te usluge budu brze i efikasne. Organizovanim kriminalom se smatra: pranje novca, terorizam, trgovina “belim robljem”, korupcija. Finansijski i materijalni efekti stečeni na nezakonit način se prenose i čuvaju na teritoriji druge države, prvenstveno u bankama drugih država, što će zemljama potpisnicama konvencije omogućiti lakše praćenje finansijskih tokova inkriminisanih bankarskih računa kao i puteva samih transakcija, radi uspešnije borbe u suzbijanju pranja novca.

7Jedan od primera nemilosrdne borbe u suzbijanju pranja novca je svakako i međunarodni sudski proces koga je prošle godine pokrenula Evropska unija, optuživši kompaniju Reynolds za pranje novca. R.J. Reynolds (RJR), je drugi po veličini duvanski koncern u SAD. EU je podigla optužnicu zbog navodnog pranja novca. U optužnici protiv R.J. Reynoldsa, proizvođača cigareta marke “Kamel” i “Vinston”, EU tvrdi da je kompanija:

“Više od deset godina vodila i nadzirala pranje novca”. Po optužnici EU na 145 stranica “RJR je učestvovao u organizovanom kriminalu i podupirao ga time što je prao novac koji vodi poreklo iz trgovine drogom i iz drugih zločina”.

EU tvrdi da su šefovi podzemlja svoje ilegalne prihode prali kupovinom cigareta u ogromnim količinama, koje su plaćali preko posrednika i perača novca. Istragu su sproveli članovi OLAF-a, nemačkog državnog tužioca Franz-Hermanna Bruennera. Optužnica detaljno opisuje zamršene puteve Rejnoldsovih cigareta u jednom i vraćanje novca u suprotnom smeru... Kakav će konačan epilog ove optužnice biti ostaje da se vidi na sudu.

Vreme koje dolazi, pokazaće koliko su dosadašnje aktivnosti na polju suprotstavljanja pranju novca u regionalnim i međunarodnim okvirima samo slovo na papiru, a koliko stvaran odziv preuzetih obaveza, ostaje da se vidi, potpisivanje ugovora - konvencija svakako, pored prava podrazumeva i obavezu.

 

OSTALA LITERATURA

1. Ali, A. S. (1998) A Gateway for Money Laundering, Financial Liberalisation in Developing and Transnational Economies. Journal of Money Laundering Control, Vol.1, No.4, April.

2. Allan, Richard. (1990) Terorrism: pragmatic international deterrence and cooperation, Institute for East - West Security Studies (etc.), New York.

3. Bošković M. (2001), Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca, Bezbednost, 1, 565.

4. Campbell, A. (1997) The High Street solicitor and the proceeds of criminal activity - the risks, Journal of Money Laundering Control, Vol.1, June.

5. Chang, A. and Herscowitz, A. (1995) Money Laundering, American Criminal Law Review, Volume 32, nº 27, winter 1995; 499-525.

6. Ehrenfeld, R. (1992) Evil Money: Encounters Along the Money Trail. Harper Collins Publishers, New York.

7. Hinterseer, R. K. (1997) An Economic Analysis of Money Laundering, Journal of Money Laundering Control, Vol.1, No.2, October.

8. International Monetary Fund (1996) Macroeconomic Implications of Money Laundering. Working Paper prepared by P. Quirk. April.

9. Keh, D. (1996) Economic Reform and Criminal Finance, Transnational Organized Crime, Volume 2, nº1, spring; 66-80.

10. Ljutić, B. Ž. (2000, 2002) Revizija. Teorija i praksa. Beograd: Magistar biznis administracije-MBA Press.

11. Masciandaro, D. (1998) Money Laundering Regulation: The Micro Economics, Journal of Money Laundering Control. Institute of Advanced Legal Studies. Volume Two, Number One, Summer.

12. Paradise, T. S. (1998) Money Laundering and International Political Economy, Journal of Money Laundering Control, Vol.1, No.3, January.

13. Savona, E, and De Feo, M. (1994) Money Trails: International Money Laundering Trends and Prevention/Control Policies. Paper presented to the International Conference on Preventing and Controlling Money Laundering and the Use of the Proceeds of Crime: A Global Approach, Cour-mayeur Mont Blanc, Italy, 18-20 June.

14. Tessens, G. (2000) Money Laundering: A New International Law Enforcement Model, Cambridge University Press, New York.

15. Thony, J.-F. (1996) Processing Financial Information in Money Laundering Matters: The Financial Intelligence Units, European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal Justice, Volume 3, 257-282.

16. Zakon o sprečavanju pranja novca, “Službeni list SRJ”, br. 53/2001

 

________________________________

1 Iz govora Njegove ekselencije Chrisa Pattena komesara evropske unije za spoljne poslove. Strategija Evropske unije na Balkanu, Međunarodna krizna grupa Brisel, 10. jul 2001. http://www.b92.net/doc/s01 338.sr.doc 02.05.2003.

2 http://www.blicnews.com/no24/3novac/novac1.htm 02.05.2003.

3 (“Službeni list SRJ”, br. 53/2001) Član 2. Pranjem novca, u smislu ovog zakona, smatra se polaganje novca stečenog obavljanjem nezakonite delatnosti (siva ekonomija, trgovina oružjem, drogom, psihotropnim supstancama i dr.) na račune kod banaka i drugih finansijskih organizacija i institucija ili uključivanje na drugi način tog novca u legalne finansijske tokove - koje domaća i strana fizička i pravna lica vrše radi obavljanja dozvoljene privredne i finansijske delatnosti.

Pod novcem u smislu stava 1. ovog člana podrazumevaju se gotov novac, efektivni strani novac i druga finansijska sredstva. Postupcima kojima se omogućava pranje novca smatraju se: - prikrivanje ili utaja porekla novca ili prikrivanje mesta gde je novac uložen, prikrivanje namene korišćenja imovine i svih prava koja proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti; - zamena ili prenos imovine koji proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti; - sticanje, posedovanje ili korišćenje imovine koji proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti; - prikrivanje, kod svojinske transformacije preduzeća, nezakonito stečene društvene imovine i društvenog kapitala.

4 Naša istraživanja zasnovana na Đurđević D. (2003, u štampi) Saradnja zemalja jugosistočne Evrope u suzbijanju pranja novca kao element borbe protiv terorizma, Beograd: ČasopisPoslovna politika”.

5 http://www.srbija.sr.gov.yu/video/antik_inic.doc 02.05.2003

6 http://www1.oecd.org/fatf/NCCT_en.htm 02.05.2003.

7 http://www.eurunion.org/news/press/2002/2002060.htm 02.05. 2003.

 



Copyright © 2008 Intermex. Sva prava zadržana.