|
o pravu naroda
Hugo Grocijus
Doprinos Huga Grocijusa teoriji prirodnog prava
spada u najznačajnije, osobito isticanjem čovekove prirode kao njegove
osnove, bez obzira na to što je to gledište jednostrano i u suštini
netačno, pošto ima društava i bez prava, koje je uslovljeno stupnjem
društvenog razvoja. Mnogo je značajniji njegov doprinos međunarodnom
pravu, ali on ostaje ipak značajan mislilac i jedan od tvoraca prirodnog
prava.
O ratu i ratovanju, u delu - O zakonima rata i
mira – Hugo Grocijus kaže:
"Gledao sam po hrišćanskom svetu, a takođe i
protiv varvarskih naroda - sramotnu samovolju u ratovanju: iz
neznanih ili ništavnih uzroka pribegavalo se oružju, koje, kad se
jednom već uzelo u ruke, nije poštovalo ni božje ni ljudsko pravo, kao
da se jednom zapovešću dopustila mahnitost za sve zločine."
O međunarodnom pravu Grocijus kaže:
“Ali kao što zakoni svake države teže koristi te
iste države, tako sporazumom svih država ili i većine njih mogu nastati
i vidi se da nastaju neka prava koja ne teže koristi pojedinih država,
nego koristi čitavog velikog društva država. To se naziva pravom
naroda kadgod se želi da se ono razlikuje od prirodnog prava...
U stvari, kao što građanin koji krši civilno
pravo radi neposredne koristi ne čini ništa drugo do onoga na čemu je
zasnovana njegova sopstvena večna korist i korist njegovog potomstva,
tako isto narod koji krši prirodno pravo i međunarodno pravo samo ruši
ono što služi kao jemac njegovoj sopstvenoj budućoj bezbednosti.
Tako, uistinu, čak i ako se u poštovanju prava ne
vidi nikakva korist, bilo bi uvek pametno, a ne ludo ići onamo kuda
osećamo da nas vodi naša priroda...
Mnogi koji zahtevaju poštovanje pravde u
odnosima među građanima, a smatraju da se ona ne mora poštovati i
među narodima i njihovim glavarima - padaju u grešku, pre svega jer
pokazuju da u pravu ne vide ništa drugo do korist koju ono pruža, korist
koja je očevidna u slučaju građana koji ne mogu sami da brinu o sebi.
Ali veliki narodi, kad veruju da sami
imaju sve što je potrebno za odgovarajuću zaštitu života, izgleda da
nemaju potrebu za onom vrlinom, koja se tiče večnih
odnosa i koja se naziva pravda.” |