|
UVOĐENJE INSTITUTA
OMBUDSMANA U AP VOJVODINI
Jovanka Savinšek,
advokat
UVODNE NAPOMENE
Ljudska prava i slobode ( ili kako ih Ustav Republike
Srbije naziva “slobode i prava čoveka
i građanina”)
proklamovane Ustavom predstavljaju skup opšteprihvaćenih ličnih,
političkih,
nacionalnih i socijalno-ekonomskih sloboda i prava.
Međutim, sama
proklamacija i deklarisanje ovih prava ne obezbeđuje
i njihovu zaštitu. Tek sa
uspostavljanjem takvih pravnih mehanizama koji omogućavaju efikasnu zaštitu ustavom
zajemčenih
prava i sloboda od eventualnih zloupotreba, povreda ili ugrožavanja od
strane države i njenih organa, može se govoriti o stvarnoj vrednosti
ovih tekovina demokratije.
U našem pozitivnom pravnom sistemu ova zaštita poverena
je sudovima, ustavnim sudovima, a obezbeđena
je i upravno-pravna zaštita.
Međutim, van
sudske kontrole ostaje odlučivanje o
načinu postupanja organa uprave
i drugih organizacija i javnih službi koje vrše javna ovlašćenja
prilikom rešavanja o pravima građana.
Naime, sud ne može da ulazi u pravičnost,
efikasnost, ekonomičnost ili
celishodnost postupanja ovih organa i službi prilikom donošenja akata. A
upravo su to neki od razloga koji izazivaju nezadovoljstvo kod
građana. Višednevno
obilaženje raznih šaltera organa uprave radi dobijanja potrebnog
dokumenta, nedonošenje određenog akta
u propisanom roku, prekoredno rešavanje predmeta, nemaran odnos zaposlenih
prema predmetu itd. Prilikom obraćanja
organu uprave građani se neretko
susreću i sa nizom neprijatnosti zbog
neljubaznosti zaposlenih da im objasne neka njihova prava ili obaveze. Sve
su to situacije koje građanima
otežavaju ostvarivanje određenih
prava koja su im zagarantovana ustavom.
Uvođenje ombudsmana
u naš pravni sistem, kao jedne
specifične institucije čiji
je zadatak zaštita ljudskih prava i sloboda od povreda do kojih dolazi u
radu organa uprave i organizacija i javnih službi koje vrše upravna i
javna ovlašćenja, a koje su izazvane
nepravilnostima u samom radu tih organa, odnosno službi, ili u
necelishodnom i samovoljnom ponašanju službenika, pokazuje se kao preka
potreba.
Skupština AP Vojvodine je, koristeći ovlašćenja iz
člana 56. Zakona o
utvrđivanju
određenih
nadležnosti autonomne pokrajine (“Službeni glasnik RS”, br. 6/02) donela
Odluku o Pokrajinskom ombudsmanu (“Službeni glasnik APV”, br. 23/02)
i time ovu instituciju uvela u naš pravni sistem. Odredbom
člana 56. navedenog
zakona propisano je da AP Vojvodina preko svojih organa ustanovljava
funkciju pokrajinskog građanskog
branioca (ombudsman) kao i njegova ovlašćenja
i način
njihovog ostvarivanja.
Pokrajinski ombudsman je ustanovljen kao
nezavisan i samostalan organ, koji se stara o zaštiti i
unapređenju ljudskih
prava i sloboda svakog lica zajemčenih
ustavom, potvrđenim
i objavljenim međunarodnim
ugovorima o ljudskim pravima, opšteprihvaćenim
pravilima međunarodnog
prava, zakonom i propisima AP Vojvodine, od povreda
učinjenih od strane
pokrajinske i opštinske uprave, organizacija i javnih službi koje vrše
upravna i javna ovlašćenja,
a čiji je
osnivač
Pokrajina ili opština. U cilju zaštite i unapređenja
ljudskih prava, ombudsman nadzire primenu propisa koji regulišu ljudska
prava, kontroliše zakonitost, celishodnost i efikasnost postupanja organa
uprave i može istraživati rad organa uprave radi zaštite ljudskih prava
kako je to definisano u članu
1. Odluke. Osnovni principi delovanja ombudsmana su zakonitost,
nepristrasnost, nezavisnost i pravičnost.
IZBOR I PRESTANAK MANDATA
Pokrajinskog ombudsmana bira Skupština AP Vojvodine
dvotrećinskom
većinom
glasova ukupnog broja poslanika, sa mandatom od šest godina i
mogućnošću ponovnog
izbora. Za ombudsmana može biti izabrano lice koje ima jugoslovensko
državljanstvo, diplomirani je pravnik, istaknutih
stručnih sposobnosti i
visokog moralnog integriteta, sa najmanje 7 godina radnog iskustva u
oblasti ljudskih prava, uprave ili pravosuđa,
koje nije osuđivano
i protiv koga se ne vodi krivični
postupak. Izuzetno, za
ombudsmana može biti birano i lice koje nije diplomirani pravnik,
pod uslovom da ima visoku školsku spremu i dugogodišnje radno iskustvo u
domenu zaštite ljudskih prava, kao i da ispunjava ostale navedene slove.
Značajno je
propisivanje inkopatibilnosti funkcije ombudsmana sa drugom javnom
funkcijom ili profesionalnom delatnošću
(izuzev naučno-istraživačke
i umetničke
delatnosti), članstvom
u političkim
partijama i organizacijama, sindikatima, upravnim i nadzornim odborima
preduzeća i
ustanova, kao i bavljenje drugom delatnošću
i poslom koji bi mogao uticati na njegovu samostalnost i nezavisnost.
Ombudsman ne može biti pozvan na odgovornost ili biti kažnjen za
izneto mišljenje ili radnje preduzete u obavljanju svojih nadležnosti.
Mandat mu prestaje na lični
zahtev, u slučaju
smrti, istekom mandata, trajnim gubitkom radne sposobnosti ili ispunjenjem
uslova za penziju. Razlozi za razrešenje dužnosti ombudsmanu su: ako je
osuđen za
krivično delo
na kaznu zatvora, ako ne obavlja funkciju na stručan,
nepristrasan, nezavisan i savestan način
ili obavlja neke funkcije, poslove i delatnosti koje su nespojive sa
njegovom funkcijom.
Ombudsman ima pet zamenika od kojih se po jedan
bira za sledeće
oblasti: prava nacionalnih manjina, prava deteta i ravnopravnost polova.
Zamenike bira, takođe,
Skupština, većinom
glasova ukupnog broja poslanika, na predlog ombudsmana, sa mandatom od
šest godina, sa mogućnošću
ponovnog izbora. Odredbe Odluke o uslovima izbora, inkopatibilnosti i
razrešenju ombudsmana shodno se primenjuju i na zamenike ombudsmana.
NADLEŽNOST OMBUDSMANA
Odlukom su propisane nadležnosti ombudsmana, kao i
zamenika ombudsmana zaduženih za zaštitu prava nacionalnih manjina,
zaštitu prava deteta i za ravnopravnost polova.
Osnovna nadležnost ombudsmana je da prima i
ispituje predstavke koje se odnose na povredu ljudskih prava,
kao i da posreduje u mirnom rešavanju sporova vezanih za kršenje ljudskih
prava, i inicira pokretanje krivičnih,
disciplinskih i drugih postupaka kod nadležnih organa u
slučaju kršenja
ljudskih prava.
Ombudsman je ovlašćen
da obavlja i sledeće
poslove: prati primenu
međunarodnih standarda
iz oblasti ljudskih prava; prikuplja informacije o primeni zakona i drugih
propisa iz oblasti ljudskih prava; sastavlja godišnji izveštaj o
ostvarivanju ljudskih prava; obaveštava nadležne organe i širu javnost o
kršenju ljudskih prava; organizuje i učestvuje
u organizaciji i pripremama savetovanja o ostvarivanju i poštovanju
ljudskih prava, kao i kampanja za informisanje javnosti o ovim
pitanjima;obavlja i druge poslove predviđene
ovom Odlukom. Treba istaći
da je ombudsman ovlašćen
da inicira postupke pred Ustavnim sudom
i da predlaže Skupštini i Izvršnom
veću donošenje novih i
promene postojećih
propisa radi unapređenja
i harmonizacije zakonodavstva sa međunarodnim
standardima u oblasti ljudskih prava. On ima pravo da prisustvuje svim
sednicama Skupštine i skupštinskih odbora kao i pravo da
učestvuje u
skupštinskoj raspravi kada se raspravlja o pitanjima iz njegove
nadležnosti, kao i da daje mišljenja i preporuke o predlozima propisa iz
oblasti ljudskih prava koji se obavezno razmatraju u Skupštini.
Zamenik ombudsmana zadužen za zaštitu prava
nacionalnih manjina između
ostalog, prima i ispituje predstavke koje se odnose na kršenja prava
nacionalnih manjina, posreduje u mirnom rešavanju sporova u vezi sa
kršenjem prava nacionalnih manjina i inicira pokretanje
krivičnih,
disciplinskih i drugih postupaka
kod nadležnih organa u slučaju
kršenja prava nacionalnih manjina. Pored navedenog prati primenu
međunarodnih standarda
o pravima nacionalnih manjina i zakona o pravima nacionalnih manjina;
prikuplja informacije o primeni zakona i drugih propisa o pravima
nacionalnih manjina; nadgleda praksu i kontinuirano prati ostvarivanje
prava nacionalnih manjina u različitim
oblastima društvenog života; nadgleda proces donošenja novih propisa u
svim oblastima koje su u vezi sa položajem i ostvarivanjem prava
nacionalnih manjina i ima savetodavnu funkciju u vezi sa donošenjem i
izmenama propisa koji se odnose na njihovu zaštitu, prati primenu tih
propisa, obaveštava nadležne organe i širu javnost o stanju nacionalnih
manjina i izdaje saopštenja o kršenju njihovih prava; obavlja i niz drugih
poslova iz svoje nadležnosti regulisanih Odlukom.
Zamenik ombudsmana zadužen za zaštitu prava deteta
obavlja naročito
sledeće
poslove: prima i ispituje predstavke koje se odnose na kršenje prava dece;
posreduje u mirnom rešavanju sporova i inicira pokretanje
krivičnih,
disciplinskih i drugih postupaka kod nadležnih organa u
slučaju kršenja prava
deteta; prati primenu međunarodnih
standarda i zakona koji uređuju
prava deteta; prikuplja informacije o primeni zakona i drugih propisa o
pravima deteta; nadgleda praksu i kontinuirano prati ostvarivanje prava
deteta; nadgleda proces donošenja novih propisa ili izmene
važećih propisa u svim
oblastima koje su u vezi sa ostvarivanjem prava deteta; daje savete
nadležnim organima u vezi sa donošenjem, izmenama i dopunama propisa koji
se odnose na zaštitu prava deteta, kao i u vezi sa primenom tih propisa;
sarađuje sa
nadležnim ustanovama za socijalni rad u mirnom rešavanju sporova nastalih
povodom kršenja prava deteta; obavlja i druge poslove
predviđene Odlukom.
Zamenik ombudsmana zadužen za ravnopravnost polova
obavlja sledeće
poslove: prima i ispituje predstavke koje se odnose na direktnu ili
indirektnu diskriminaciju s obzirom na pol; posreduje u mirnom rešavanju
sporova i inicira pokretanje krivičnih,
disciplinskih i drugih postupaka kod nadležnih organa u
slučaju direktne ili
indirektne diskriminacije s obzirom na pol; prati primenu
međunarodnih standarda
o ravnopravnosti polova; prikuplja informacije o primeni
domaćeg prava iz ove
oblasti, nadgleda praksu i prati ostvarivanje principa ravnopravnosti
polova u različitim
oblastima društvenog života, daje savete nadležnim organima u vezi sa
donošenjem novih ili izmene postojećih
propisa u ovoj oblasti; obaveštava nadležne organe i širu javnost, daje
izjave i saopštenja o kršenju ravnopravnosti polova; obavlja i druge
poslove iz svoje nadležnosti.
POSTUPAK
Ombudsmanu se može obratiti svako lice koje
smatra da mu je određenim
aktom ili radnjom organa uprave ili organizacije i javne službe koja vrši
javna ovlašćenja
povređeno neko
ljudsko pravo. Predstavka se podnosi pismeno, bez posebno
utvrđene forme, i ne
podleže plaćanju
takse. Uz predstavku se podnose i odgovarajući
dokazi, ukoliko postoje i ako podnosilac predstavke može do njih da
dođe.
Predstavka se može podneti u roku od godinu dana od dana
učinjene povrede,
nepravilnosti ili od donošenja poslednjeg akta u spornoj stvari. Pri tome
treba imati u vidu da je pre obraćanja
ombudsmanu potrebno da podnosilac predstavke iskoristi redovna pravna
sredstva za otklanjanje učinjenih
povreda. Ukoliko takva sredstva
ne postoje, može se direktno obratiti ombudsmanu. U ime lica koje smatra
da su mu povređena
ljudska prava, uz njegovo pismeno ovlašćenje,
ombudsmanu se može obratiti treće
lice, nevladina organizacija, udruženje ili druga organizacija.
Odlukom je propisano da je ombudsman dužan da po
predstavci postupi u roku od 30 dana od dana njenog podnošenja.
Ombudsman u svom radu postupa po podnetim predstavkama,
ali i po sopstvenoj inicijativi. On će
pokrenuti postupak:
a) kad je iskorišćeno
redovno pravno sredstvo za otklanjanje povreda na koje podnosilac
ukazuje;
b) kad ne postoji pravno sredstvo za otklanjanje
povrede na koju podnosilac ukazuje; i
c) kad nije iskorišćeno
postojeće
pravno sredstvo, ako bi okončanje
postupka po pravnim sredstvima predstavljalo opasnost za zaštitu
ljudskih prava.
Ombudsman će
predstavku odbaciti u sledećim
slučajevima:
a) ako ne sadrži lične
podatke podnosioca predstavke;
b) ako je podneta posle propisanog roka od godinu
dana;
c) ako ne sadrži sve propisane podatke, a
podnosilac je ne dopuni u datom roku;
d) ako se predstavka ne odnosi na rad organa uprave
ili organizacije i javne službe koja vrši javna ovlašćenja;
e) ako ne postoji povreda ljudskih prava, odnosno
druga nepravilnost u radu organa uprave;
f) ako je već
podneta predstavka u istom slučaju,
a nisu podneti novi dokazi;
g) ako nisu iscrpljeni svi redovni pravni lekovi za
otklanjanje povrede, a ne radi se o takvom slučaju u kome bi
okončanje postupka
po pravnim sredstvima predstavljalo opasnost za zaštitu ljudskih prava
i
h) ako je povodom iste stvari ombudsman ranije
odlučivao.
Odluka o odbacivanju predstavke je
konačna.
Ako predstavka ispunjava uslove za postupanje,
ombudsman pokreće
istragu i o tome obaveštava
podnosioca predstavke i organ, organizaciju ili službu na
čiji se rad predstavka
odnosi. Odlukom je propisana obaveza organa, odnosno organizacije ili
službe da se o predstavci izjasne u roku od 15 dana od dana prijema.
U cilju potpunijeg utvrđivanja
činjeničnog
stanja, ombudsman može pozivati na razgovor i uzimati usmene i
pismene izjave i dodatna objašnjenja od svih lica zaposlenih u organima
uprave ili organizacijama i javnim službama koje vrše javna
ovlašćenja, zatim od
podnosioca predstavke, svedoka, veštaka i drugih lica koji raspolažu
informacijama o okolnosti slučaja
uz njihovu obavezu da se pozivu odazovu i zaprećenu
novčanu kaznu
za slučaj
ne-odazivanja na poziv.
U vezi sa postupkom koji vodi ombudsman ima pravo da
izvrši neposredan uvid u spise, dokumentaciju i zbirke podataka
uključujući državnu,
službenu, poslovnu ili profesionalnu tajnu, da traži sve potrebne podatke
i obaveštenja uz obavezu organa uprave, odnosno organizacije ili javne
službe koja vrši javna ovlašćenja
da mu omoguće
uvid u spise tokom radnog vremena i dostave potrebnu dokumentaciju. Ako
navedeni organi ne postupe po nalogu, ombudsman o tome obaveštava
neposredno viši organ, Izvršno veće
i Skupštinu.
Ombudsman može obustaviti postupak ako utvrdi da
je organ na čije
se postupanje predstavka odnosila, već
tokom istrage otklonio povredu ljudskih prava.
Ukoliko se po završetku istrage utvrdi na nema povrede
ljudskih prava, niti nepravilnog postupanja organa, ombudsman o tome
obaveštava podnosioca predstavke i organ na čije
se postupanje predstavka odnosila.
Kad ombudsman posle završene istrage utvrdi da postoji
povreda nekog ljudskog prava ili je učinjena
nepravilnost u radu, obavestiće
o tome podnosioca predstavke i organ uprave na čije
se postupanje predstavka odnosila i neposredno viši organ, koji su dužni
da u roku od 15 dana dostave svoje primedbe. Po isteku ovog roka,
ombudsman može:
a) obustaviti dalje postupanje, ako je organ
otklonio povredu ljudskih prava ili
b) sačiniti
konačno
mišljenje, predlog ili
preporuku i obavestiti o tome podnosioca predstavke i organ uprave na
čiji se rad
odnosi, kao i neposredno viši organ.
Organi kojima je dostavljeno mišljenje, predlog ili
preporuka, dužni su da u roku od 15 dana obaveste ombudsmana o merama
koje su preduzeli. Ukoliko ne postupe na izložen
način, ombudsman o
tome obaveštava organe koji nadziru njihov rad, Skupštinu, Izvršno
veće,
a može o tome obavestiti i javnost putem sredstava javnog informisanja.
Kad utvrdi postojanje povrede ljudskih prava,
ombudsman može:
a) predložiti organima uprave ponovno
sprovođenje
postupka u skladu sa zakonom;
b) predložiti pravila ponašanja za
unapređenje rada i
postupanja sa građanima;
c) podneti zahtev za privremeno
obustavljanje izvršenja konačnog
akta;
d) inicirati pokretanje disciplinskog postupka
protiv službenog lica za koje je istragom utvrdio da je odgovorno za
povredu u konkretnom slučaju
ili protiv lica koje je ometalo istragu;
e) inicirati kod nadležnog javnog tužioca
pokretanje prekršajnog ili krivičnog
postupka.
Navedeni postupak po predstavkama primenjuje se i kad
ombudsman postupa po sopstvenoj inicijativi.
Ombudsman jednom godišnje podnosi Skupštini izveštaj
o svojim aktivnostima, stanju ljudskih prava i o pravnoj sigurnosti u AP
Vojvodini.
Ombudsman obrazuje stručnu
službu za obavljanje
stručnih i
administrativno-tehničkih
poslova. Sedište ombudsmana je u Novom Sadu, a lokalne kancelarije su u
Subotici i Pančevu,
s tim da se mogu osnovati i u drugim mestima na teritoriji Pokrajine.
Ombudsman je ovlašćen
za donošenje određenih
opštih akata kao što su poslovnik o radu, akti o organizaciji i
načinu rada
kancelarija, načinu
postupanja kancelarija po predstavkama i dr. Sredstva za rad ombudsmana
obezbeđuju se u
budžetu Pokrajine.
|