O namaCasopisiSeparatiArhiva tekstovaZanimljivostiProdajaKontakt

NADLEŽNOST USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRBIJE DA ODLUČUJE O IZBORNIM SPOROVIMA

Jovanka Savinšek
advokat

I

Ustavom Republike Srbije iz 1990. godine u nadležnost Ustavnog suda Republike Srbije stavljeno je odlučivanje o “izbornim sporovima koji nisu u nadležnosti sudova ili drugih državnih organa” (član 125. stav 1. tačka 7. Ustava). Postupak odlučivanja o izbornim sporovima i pravno dejstvo odluke suda o izbornom sporu regulisani su Zakonom o postupku pred Ustavnim sudom i pravnom dejstvu njegovih odluka (“Službeni glasnik RS”, broj 32/ 91) u odredbama čl. 31, 32, 33, i 55. Zahtev za odlučivanje o izbornom sporu koji nije u nadležnosti sudova ili drugih državnih organa može podneti: svaki birač, kandidat za predsednika Republike, poslanika, odnosno odbornika i podnosilac predloga kandidata. Zahtev sadrži razloge i dokaze zbog kojih se traži odlučivanje o izbornom sporu i podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana okončanja izbornog postupka koji se osporava. Ustavni sud dostavlja podneti zahtev organu za sprovođenje izbora u vezi čije aktivnosti se izborni spor pokreće na odgovor i radi dostavljanja potrebne dokumentacije. Ukoliko se u postupku dokaže nepravilnost u izbornom postupku, Ustavni sud će odlukom poništiti ceo izborni postupak ili delove tog postupka, a ovakva odluka proizvodi pravno dejstvo od dana njenog dostavljanja nadležnom organu. U tom slučaju će se ceo izborni postupak ili delovi tog postupka ponoviti u roku od 10 dana od dana dostavljanja odluke Ustavnog suda nadležnom organu.

Navedene odredbe ukazuju da je nadležnost Ustavnog suda da odlučuje o izbornim sporovima utvrđena kao subsidijarna, s tim što nije definisano šta se pod izbornim sporom podrazumeva, kao ni koje povrede izbornog postupka i izbornog prava mogu biti predmet ustavno-sudske zaštite i odlučivanja pred Ustavnim sudom. Pri tome treba imati u vidu da je zaštita izbornog prava zagarantovana i normirana odgovarajućim izbornim zakonima o čemu će u nastavku biti reči.

II

Biračko pravo je jedno od osnovnih ljudskih prava koje proklamuje i Ustav Republike Srbije kao pravo građanina koji je navršio 18 godina života “da bira i da bude biran u Narodnu skupštinu i u druge organe i izborna tela” (član 42. stav 1). Međutim, izborno pravo je širi pojam od biračkog prava u smislu izbornih zakona (Zakon o izboru narodnih poslanika, Zakon o izboru predsednika Republike i Zakon o lokalnim izborima) pošto pored aktivnog i pasivnog biračkog prava obuhvata i pravo na kandidaturu, pravo glasanja, izbornosti i dr.

Tako iz odredaba Zakona o izboru narodnih poslanika (“Službeni glasnik RS”, br. 35/2000), proizlazi da izborno pravo građana obuhvata pravo da bira i bude biran, da kandiduje i bude kandidovan, da odlučuje o predloženim kandidatima i listama kandidata, da bude informisan o programima i aktivnostima podnosilaca izbornih lista i kandidatima sa tih lista itd. Zaštita izbornog prava sastoji se u pravu podnošenja prigovora i žalbi nadležnim organima i sudu. Svaki birač, kandidat i podnosilac izborne liste ima pravo da podnese prigovor Republičkoj izbornoj komisiji zbog povrede izbornog prava u toku izbora ili nepravilnosti u postupku predlaganja odnosno izbora. Prigovor protiv odluke, radnje ili propusta biračkog odbora podnosi se Republičkoj izbornoj komisiji u roku od 24 časa od kada je doneta odluka odnosno izvršena radnja koju podnosilac prigovora smatra nepravilnom, odnosno časa kada je učinjen propust. RIK je dužan da o prigovoru reši u roku od 48 sati. Protiv rešenja RIK-a može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu Srbije u roku od 48 sati od prijema rešenja. Vrhovni sud Srbije donosi odluku po žalbi u roku od narednih 48 sati od prijema žalbe sa spisima. Odluka Vrhovnog suda Srbije je pravosnažna. Prilikom odlučivanja o izbornim sporovima sud shodno primenjuje odredbe Zakona o upravnim sporovima. Ako sud usvoji žalbu, odgovarajuća izborna radnja, odnosno izbori ponoviće se najkasnije za 10 dana. Zakonom o izboru predsednika Republike (“Službeni glasnik RS”, br. 1/90, 79/92) u pogledu zaštite izbornog prava prilikom sprovođenja izbora za predsednika Republike, propisana je shodna primena navedenih odredaba Zakona o izboru narodnih poslanika, što znači da o prigovoru odlučuje Republička izborna komisija, a o žalbi na rešenje ove komisije odlučuje Vrhovni sud Srbije. Zakonom o lokalnim izborima (“Službeni glasnik RS”, br. 33/2002, 37/2002 i 42/2002) regulisan je, između ostalog, izbor i prestanak mandata odbornika skupštine jedinice lokalne samouprave, predsednika opštine odnosno gradonačelnika, organi nadležni za sprovođenje izbora - izborna komisija i birački odbori i zaštita izbornog prava Svaki birač, kandidat za odbornika i podnosilac izborne liste može izbornoj komisiji uložiti prigovor zbog povrede izbornog prava ili izbornog postupka. Član biračkog odbora, takođe, može podneti prigovor izbornoj komisiji zbog povrede izbornog prava ili izbornog postupka do koje je došlo na biračkom mestu. Prigovori se podnose u roku od 24 časa, a izborna komisija je dužna da o njima reši u roku od 48 sati. Protiv rešenja izborne komisije žalba se podnosi nadležnom opštinskom sudu u roku od 24 časa, s tim što je izborna komisija dužna da u roku od 12 sati dostavi nadležnom sudu sve podatke i spise. O žalbi nadležni opštinski sud odlučuje na sednici veća, u roku od 48 sati. Odluka suda je pravnosnažna. U postupku zaštite izbornog prava opštinski sud shodno primenjuje odredbe zakona kojim se uređuje postupak u upravnim sporovima. Ako sud usvoji žalbu na rešenje izborne komisije kojim je odbijen prigovor odgovarajuća izborna radnja, odnosno izbori, ponoviće se najkasnije u roku od 10 dana od dana donošenja odluke.

Navedene odredbe izbornih zakona ukazuju da je zakonodavac celokupnu zaštitu izbornog prava poverio sledećim državnim organima i sudovima:

Izbornoj komisiji i to opštinskoj izbornoj komisiji kada su u pitanju izbori za odbornike skupština jedinica lokalne samouprave i Republičkoj izbornoj komisiji kada su u pitanju izbori za poslanike Narodne skupštine Republike Srbije i predsednika Republike, kao organu nadležnom da rešava u prvom stepenu po prigovoru koji može podneti svaki birač, kandidat za odbornika, poslanika ili predsednika Republike i podnosilac izborne liste;

Sudu i to nadležnom opštinskom sudu za izborne sporove u vezi sa izborom odbornika za skupštinu jedinice lokalne samouprave i Vrhovnom sudu Srbije za izborne sporove u vezi sa izborom poslanika Narodne skupštine i predsednika Republike, koji rešavaju po žalbi na rešenje odgovarajuće izborne komisije i čija odluka je pravosnažna, a protiv odluke suda ne mogu se ulagati vanredni pravni lekovi.

Zakonom propisana zaštita izbornog prava obuhvata sve faze postupka izbora, kao što su na primer pitanja u vezi utvrđivanja liste kandidata, nepravilnosti u toku predlaganja kandidata, nepravilnosti u vezi sa vremenom glasanja na biračkim mestima, načinom glasanja, pravima i obavezama biračkog odbora, vođenjem zapisnika u toku izbora, utvrđivanjem rezultata izbora, verifikacijom mandata izabranih kandidata i sl. Isto tako zakon utvrđuje nadležnost državnih organa i sudova u pružanju zaštite izbornog prava.

III

Imajući navedeno u vidu postavlja se pitanje šta se podrazumeva pod izbornim sporom za koji bi bio nadležan Ustavni sud i koje povrede izbornog prava mogu biti predmet ustavno-sudske zaštite i predmet odlučivanja Ustavnog suda. Do izbornog spora dolazi kada nastane povreda zakonom propisanih pravila izborne procedure, bilo donošenjem nezakonitog pojedinačnog akta od strane organa nadležnih za sprovođenje izbora, bilo preduzimanjem nezakonitih radnji od strane tih organa. Prema pozitivnoj zakonskoj regulativi, o izbornim sporovima u drugom stepenu odlučuje opštinski sud, odnosno Vrhovni sud Srbije čija je odluka pravosnažna. Prilikom odlučivanja o izbornom sporu sud shodno primenjuje odredbe zakona koje se odnose na upravni spor, s obzirom da postoji dosta sličnosti između izbornog spora i upravnog spora. Pri ovakvoj normativnoj regulativi ne može se sagledati u kojim slučajevima bi Ustavni sud mogao da uspostavi svoju nadležnost da odlučuje o izbornom sporu. Kada je u pitanju ustavno-sudska zaštita biračkog i izbornog prava građana, po našem mišljenju, nadležnost Ustavnog suda se može ustanoviti samo kroz ocenu ustavnosti, odnosno zakonitosti opštih akata koji sadrže norme kojima se vređaju ova prava, a ne kroz izborni spor i ocenu zakonitosti pojedinačnih akata i radnji nadležnih organa, tim pre što Ustav Republike Srbije ne poznaje institut ustavne žalbe koji bi se primenjivao kod povrede pojedinačnim aktom ili radnjom biračkog prava građana utvrđenog ovim ustavom.

Prilikom utvrđivanja nadležnosti Ustavnog suda u budućem republičkom ustavu razmatranje pitanja da li Ustavni sud treba da odlučuje o izbornim sporovima nameće se kao jedno od otvorenih pitanja. U svakom slučaju smatramo da nadležnost Ustavnog suda iz člana 125. tačka 7. sada važećeg Ustava nije precizno utvrđena i definisana kada je u pitanju odlučivanje o izbornim sporovima, pa je kao takva gotovo neprimenljiva. S tim u vezi je i otvoreno pitanje koje povrede biračkog i izbornog prava mogu biti predmet odlučivanja pred Ustavnim sudom.

 



Copyright © 2008 Intermex. Sva prava zadržana.