
|
|
|
|
PRAVO - TO JE NAŠ IZBOR
(Re č
glavnog i odgovornog urednika “Pravnog informatora” Ljiljane
Milanković-Vasović, prilikom dodele Intermexove nagrade za najbolje
delo iz oblasti prava za 2003. godinu. Nagrada je uručena
16. 12. 2003. godine na XVI susretu Kopaoničke
škole prirodnog prava)
INTERMEX jeste privatno preduze će,
i kao svako preduzeće, radi (proizvodi i trudi
se - na sve načine - da proda svoje proizvode)
da bi ostvarilo dobit odnosno profit. To je cilj svakog preduzeća,
ono zato i postoji. To je osnovna svrha. Mi to ne krijemo. Upravo -
suprotno.
Mi svojim nastupima pokazujemo da
dobro poslujemo. Mislimo da vam time ulivamo sigurnost. Bili smo ovde na
Kopaoni čkoj školi prirodnog prava pre
puno godina, tu smo i danas, veći i bolji i
imamo nameru da tu i ostanemo još puno, puno godina.
Ali uspešno poslovanje - to nije naš
jedini cilj.
Mi smo izdava čko
preduzeće.
Mi ne trgujemo (ne
preprodajemo tuđe stvari), iako bi tu bio veći
profit.
MI PRAVIMO - proizvodimo softver
i publikacije. Opšte je poznato da na tržištu ima puno isplativijih
proizvoda od knjiga, časopisa, o
softveru da i ne govorimo. Za razliku od razvijenih zemalja u nas su
tiraži mali, proizvodnja skupa, a kupovna moć
slaba. I u samom izdavaštvu ima lukrativnijih oblasti - horoskopi, proročanstva,
ishrana ... - ali, mi se time ne bavimo. Prosto, mi proizvodimo softver
i knjige u oblasti prava. To je naš izbor.
Dakle, kad zanemarimo sve
zakonitosti koje važe za funkcionisanje i opstanak jednog preduze ća,
apstrahujemo sve probleme koji su vrlo slični,
bez obzira na delatnost preduzeća - ostaje nam
- upravo ta delatnost kojom se preduzeće bavi
i odnos prema njoj.
Rekla sam ve ć,
PRAVO, to je naš izbor. Naš odnos prema ovoj, vrlo širokoj oblasti,
je krajnje kompleksan. On nije prost pa se ne može svesti na formulu -
nađi propis, prekucaj ga, prečisti,
upakuj, pošalji kupcu - jer mu je samo to potrebno. Ili primi tekst od
autora, objavi ga u časopisu, pošalji
časopis i gotovo. INTERMEX, kao izdavač,
NE ŽELI DA BUDE SAMO PUKI “OBJAVLJIVAČ STANJA”.
Mi osmatramo, analiziramo i prou čavamo
stanje u pravnoj oblasti i nastojimo da odgovorimo potrebama trenutka u
kome se nalazimo i zahtevima vremena koje je pred nama. Nastojimo da
sagledamo i shvatimo probleme, pomognemo u njihovom rasvetljavanju i
eventualnom rešavanju. U tom cilju i angažujemo eminentne pravne stručnjake,
koji mogu da otklone dileme, da pomognu u izbegavanju stranputica i, što
je vrlo važno, da ponude prava rešenja.
Jednom re čju,
INTERMEX želi svojom delatnošću da DOPRINESE
RAZVOJU PRAVA u našoj zemlji.
U tom cilju je i uspostavljena
Intermexova godišnja nagrada za najbolje delo iz oblasti prava.
Dozvoli ću
sebi ovom prilikom, da iznesem svoja zapažanja o našoj struci. Mislim da
mi zvanje pravnika i dugogodišnje iskustvo u profesiji koju su Rimljani s
pravom najviše cenili, omogućava da javno
saopštim vlastita stanovišta o položaju pravničke
struke u našem društvu.
Odmah da kažem - mesto koje pravnici
zauzimaju u našem društvu nije sjajno. Mislim, tako đe,
da smo i sami krivi za mesto na kome se nalazimo.
Ko su glavni ljudi u preduze ćima
- generalni direktor (obično ekonomista),
finansijski direktor (skoro uvek - ekonomista), sledeći
važni čovek - inženjer. Gde je pravnik u uobičajnoj
kadrovskoj formaciji. Najčešće,
ako i ima zvanje direktora, ukoliko nije “kadrovik”, “sekretar” i sl. onda
je - direktor opštih i pravnih poslova, ali nema značaj
prethodne trojice, već je obično
na nivou šefa računovodstva. Svaka
čast onima koji nisu u opisanoj situaciji, ali
ovo je ipak najčešće
stanje (i to za one koji su se popeli na lestvici, dok razne referente,
saradnike i slično ne pominjemo).
Dakle, jedan prili čno
potcenjivački odnos prema pravnicima (uz
relativan izuzetak - profesora prava i sudija). Kažem relativan
izuzetak, jer sudije su, u našoj zemlji, na najnižem (za sudiju) mogućem
rejtingu (svedeni su na nivo osrednjeg državnog činovnika),
a profesorima pristojan rejting ne daje sama pravna struka (ona im
čak baca malu senku) već
zvanje profesora.
To je ono kako nas drugi vide. Ali, i
sami smo izvojevali svoju poziciju. Ili, ako je baš nismo u potpunosti
sami uspostavili, onda smo se, sigurno, lako predali i prili čno
joj doprineli.
Se ćate
se još iz gimnazije, podele na prirodni i društveni smer, pri
čemu je prirodni “važniji”, jer tamo idu bolji
đaci, pa se i više ceni. Ovakvo vrednovanje je
još izrazitije kada se porede fakulteti. Medicina, građevina...
su “ozbiljni, važni” fakulteti, dok su pravo, ekonomija - tako.
Ot ćutali
smo potcenjivačke komentare, sakrili se u
svoje kancelarije, okružili se svojim papirima i knjigama i prepustili
drugima neke oblasti da ih oni kreiraju, da u njima oni određuju
vrednosne kategorije i postavljaju pravila.
Pogledajte - kad se kaže - POSLOVI
- odmah se misli - to je ekonomski termin. Dobit, profit, porez - sve
sami ekonomski termini. Obligacije - e to je pravni.
Dakle, obligacije, ugovori - jesu
pravni “zabran”, a poslovanje ( čija
suština je nekakav ugovor sa drugim firmama ili licima) - e to nije.
Č ak i u izrazima koji su
“mešani” - npr. PRIVREDNO-PRAVNO - asocijacija NIJE NA NAŠOJ STRANI.
Kao, jeste pravo - ali privredno.
Kakve veze pravnici imaju sa privredom?
Mi ustuknemo, ekonomisti uska ču.
Da, to je naše. Mi vodimo poslovanje
firme. Mi nalazimo kupce. Mi sa njima pregovaramo.
A i to vaše - na čelo
savesnosti - pa nama se to podrazumeva, nama nije u interesu da je drugačije,
mi ne dozvoljavamo nepoštovanje toga.
Mi se složimo. Povu čemo
se. To stvarno “nije naše” i odemo u svoje kancelarije da “važno diktiramo
- akt o preuzimanju zaposlenog” vodeći računa
da se ne radi o radniku nego o zaposlenom.
Pogledajte posledicu takvog stava i
odnosa. Pogledajte zadnjih petnaest godina i šta nam se desilo. Koliko je
tu “pravnih grešaka”.
Ako poslovno pravo - nije naš
problem, ako nas se porezi - ne ti ču,
šta je naše?
KRIVICA? Da li je samo krivi čno
pravo, naše pravo?
Da li i mi verujemo u ono što smo
mogli pro čitati u novinama od pre neki
dan da pravnici “jurišaju” umesto u sudove na ministarska i poslanička
mesta.
pola - pola
pola - zna, ume, može ...
njima - da se probude, da se ponovo
aktiviraju ...
IMA NEKO KO TO CENI.
NE ISPLATI SE PREPISIVATI, VARATI I
KRASTI.
ISPLATI SE - RADITI I TRUDITI SE.
NAPREDOVATI - IMA NEKO KO TO CENI.
To bi i bila poruka, koju smo želeli da
uputimo svim pravnicima ovom nagradom.
|
|